Pusni utori (utorak) dan je završetka karnevala u Cresu, a prema ustaljenom običaju to je učinjeno na glavnom gradskom trgu.
Skeč u kojemu su dvije "nonice", Marija i Keka, prokomentirale što se u posljednjih godinu dana događalo u gradu, bio je okosnica programa, u kojemu su se plesnom točkom predstavili i "Morski ljudi", tema s nastupa Karnevalske udruge "Vežgani" na prekjučerašnjem karnevalu u Rijeci.
A evo i kako je tekao razgovor Marije i Keke...:
Marija: O lipa, kako je?
Keka: Ej radosti, ren po špežu!
Marija: Ce je zetu plaća prišla?
Keka: Zač?
Marija: Ki je videl špežu delat vero svaki dan. Ce ne vidiš kako skacu ove cijene kako vrah!
Keka: A skacu, da, ma moram jest. Ne moren bit lacna.
Marija: A je da, tako je. Ce je novega va gradu? Nisen vero bila venka zadnje vreme.
Keka: A šempre isto. Kažini van, kažini tan!
Marija: Ce ce? Ce si cula? Reci mi!
Keka: Ne znan do kuda pocet!
Marija: Ma ce sen ja zusnula zimski san kako medvjed?
Keka: Ma ce ti vidiš kakovi kažin je va ambulante?
Marija: A sen cula da se ceka red kako va Jugoslavije za kupit kruh i malo cukara.
Keka: Ma ceka?? Ma to je za sklavrat! Zoveš ih na prokjeti telefon, ma ne bi se javili nanke za niš! Celi dan tipkaš toga vraga, niš! Onda prideš gore hodeć, već arman do svega, e onda ti se jadi da ce se nisi narucila, da ona ima naručene pacijente!
Marija: Ma ce i narucit se rabi?
Keka: Moreš moreš provat. Ma ne znan kako ceš se narucit kad se ne javljaju na toga vraha do telefona.
Marija: A zac je to tako? Kede je problem?
Keka: A ce ti ja znan, ovoh poveda jeno, onoh drugo, ja ti niš ne kapim više. Ovi govore da nima sestri doktorica, da grad neće dat stan, oni drugi govore drugo... Uglavnom, kažin kon lumbrelin.
Marija: Najboje da ni nikoga do lekara, pa cemo kurjerama i vaporima poć v Reku svakih par dan, aš neće bit mesta za svih!
Keka: Ćeš poć vrit, a ne vaporima. Kada je prokjeta Jadrolinija poskupila karti kako da reš va Crnu Goru, a ne v Reku. Ki će to plaćat?
Marija: Ma ce anke to?
Keka: A Marija moja, svi gjedaju samo šoldi, niš drugo.
Marija: Da, ma ne more to tako.
Keka: A ki te pita? Plati ili krepaj. Nimaš tretega. Pa si videla koliko kuštaju novi stanovi? Nanke ne znan pročitat toh broj. Vaja delat celi život, umret, ponovo oživet i opet delat celi život, pa anke opet umret i oživet i delat još do pol života, da skupiš te šoldi! Nanke da igram na balun. Ili sen va gradskoj uprave, kako ce ih je "osondeset" posto fureštih.
Marija: Ma ce ti njih briga, oni će za 5-10 let pokupit se ća, šoldi su skupili i poć će živet venka negdere. A ti se tuka šišaj dok otplaćuješ 15. ratu od 250.
Keka: A jušto tako. Ko se buniš, kako da se buniš va zid. Svi drugi šute, kako da svi žive kako kraljevi.
Marija: A forši i žive tako, imaju šoldi a nimaju kan s njin. Moreju poć va kamp. Tamo da su sad napravili Superplatz! Oni naplaćuju pelno, magari imeš vodu, struju i lepi pogled!
Keka: I još, anke imaš kede i parkirat. Jer ko parkiraš u grad, forši ćeš dobit kaznu. Ko greš lovit ribi, opet ćeš platit kaznu.
Marija: Na ribi, na ribi... Bila sen i ja zes Franon na ribi, ko me kapiš. Lovile su se veele plavice!
Keka: Plavice? Ono če se lovilo, se lovilo...
Marija: Ma još ih je zustalo va moru.
Keka: Je, zustalo je va moru, ma na kopnu je više ni...
Marija: Aaaa, ma to misleš na onu Plavicu tan kede smo popili jednon kafe, oni kako da su s eurima delali već 5 let...
Keka: A morali su nekako platit najam za onoga golcinu.
Marija: Ali znaš če, pusti to sve. Tan je bilo kako va raju. Oni su zaprli, a zustalo je za pit pive do 2030.
Keka: Ja ti ne pijen Marija moja, vavek me nogi počnu bolit.
Marija: A slušaj, nekada i rabi poć do Karaule nogi protegnut.
Keka: Bila san neki dan do tan pa sen videla onu velu kuću neku. To da delaju hotel. Če ti se para da će to finit do leta?
Marija: Če ja znan, ko i bude, kako će to bit?
Keka: A to da ti je neki luksuz. Kako Dubai. A ki će tan delat? Če biš otela da tvoj Frane tan dela?
Marija: Penzije su nikakove, dobro bi prišlo. Magari bi mogla kruh zes paštetu pojest koj put.
Keka: Ma ne znan ja ko tan plaćaju... Po kuda će ti luksuzni judi prit? Po Porozine? Ko po tan, ne znan ja kako će plaće hodit na vreme.
Marija: A če ja znan, za trejset let kad se fini ta cesta, forši će bit i zaobilaznica... Pa će i ferarriji tan pasevat.
Keka: Ma daj daj, ne moreš sve tako grdo gjedat. Kad pridu ti veliki judi, bit će šoldi Marija, bit će šoldi!!
Marija: Za nas? Ma ne za nas... To je za njih, a nama niš.
Keka: Ma kako niš, dali su nan šoldi za ono igralište za dec.
Marija: Ma ben, neki imaju toga vraga do šoldi kada se dava okolo. A mogli su to potrošit na nekoga ki će in udelat da niš ne propušta nutra.
Keka: Aaa, ovaj ki im je delal im je vero lepo rinul. Ja ne znan kako on još dela, on stalno kupuje neš, forši je zustal bez šoldi do silnih obnova i kupovina, pa je otel ušparat i dela rupe.
Keka: Da, ma ki kupjuje? Ti i ja? Ki zna kako judi dolaze do tih šoldi oštijanih sada s ovin eurom. Ja nanke ne znan gjedat va toh euro. Ja ne kapim niš. Onoh prvi dan sen tela dat va butegi dvajset euri za pet jogurti, pa mi je rekla na kase da mi je puno to. Da to nisu više kuni! Niš ne kapim ja!
Marija: Ma je da, ma neki kapi. I to dobro kapi. I za te i za me!
(Marija sanja)
Keka: Ce ti je ce si se invišala?
Marija: Aaaaaa seeenjala sam...
Keka: Takova ti je bila i mat.
Marija: Pust ti moju ma. Ona je leeepo senjala.
Keka: Eee, sad sam se domislela, ona črna je anke seeenjala. Da će imet pelno dela, bila je vero prava, se im je delala. Ma kad je rekla da gre ća, nisu joj dali ni mužol vina.
Marija: A da da sada i ona seeenja....
(Keka gleda u jude i pokazuje prstom...)
Keka: Koliko Cresani moreš nabrojat? Alo reci!
Marija: Kako to misliš?
Keka: Svi su šli ća do nas. Neki v Reku, neki Zagreb, neki va Doičland, neki va Irsku! Aš ne moreš prit do stana!
Marija: Ma istešo su prodani oni stanovi.
Keka: Su, ma gradskim vlastima i strancima, ki imaju šoldi, ki nisu brižni kako mi! Svaki drugi šlovek mi se obraća sa "Kak ste kaj?" Kede sen to ja? Kede su ti naši judi šli? Pridite doma.
(dolazi Purgerica - klasično umišljena ko i svi - starija gospođa)
Ivana: Slušam vas kako pričate. Kaj imate neki problem s tim? Ja imam novaca i kupila sam nekretninu tu. I imam pravo obraćat se kak ja oću!
Keka: Ma ce? Ce? Ce? Kako to ćakulaš s nami domaćima?
Ivana: Ja vas niš ne razmem. Pričajte hrvatski, fakat ste dosadne!
Keka: Ma ce to ona mene? Ce ja ćakulam talijanski?
Marija: Ma pus ju, viš da nas gjeda s visoka, kako da je žena do Plenkovića, a mi judi do robovlasničkog doba!
Ivana: Pfff, pa vi za nas i jeste niži rang!
Keka (kišobranom na nju): Ma hodi ća, oštija jena! Hodi da te moje oci ne vide!
Marija: Ala ala Kekica moja, kalmaj se. "Gospođa" je sve rekla o sebi sama sa vakovim ponašanjem!
Keka: E da da, treba biti kulturan kako ova naša lepa mlada do turitički. Si videla koliko toga je udelala za nas. Imeli smo pelno leto događaji ma anke i zima ni bila prazna kako inače. Ja san ti bila Nona mrazica. Niki me ni prepoznal. Sila dec me prišlo videt.
Marija: Ma ce to si bila ti? Nisen te prepoznala. Bila sen v vnukama udelat fotosešn.
Keka: A lepo, lepo... A kako su one? im je lepo va škule?
Marija: Lepo im je lepo, jer su više kol mene nego va škule.
Keka: Ma zač?
Marija: Zustali su bez meštrica... Sada kada si profesor do fiskulture moreš bit anke i do matematike.
Keka: Ma će pomalo, će, čula sen da sada mladi delaju, i neka delaju, strai va penžion, na mladima svijet zustaje.
Marija: A da je mene bit mlada, a ne sada, sve kosti me boliju.
Keka: Hodi malo tan na fiskulturu na škulu, tan da ih vodi lepi mladi. I vnuki ti moreju poć kol njega na košarku!
Marija: Ja sen videla na onoj grupi nekakovoj da je dobil neku nagradu... Pro insula!! Za otok..
Keka: Ma je dobil, ni dobil niš..,! Rekli su mu da on ni niš udelal, dvajset i pet let je delal s decom i da ni zaslužil nanke to, ki zna ki je pametan bil va komisije, a i ki zna ki je zada njih bil...
Marija: Ma da, najboje da nan on prođe, pa ki će nan onda zustat?
Keka: Ma zustat će zustat, ovi ki su sada prišli. Ja ih ne poznivan. Pelni grad judi va tutah, ma svi neki škuri. Ja ti ne kapim ki su ti judi.
Marija: Ma to su ti ovi Nepalci!
Keka: Ki??? Ce to je to? Kakovi palci?
Marija: Ma ne palci mona, Nepalci. Judi do Nepala, ki su prišli tuka delat.
Keka: Kede to je to? Kede je toh Nepar?
Marija: Nepal, ne nepar!
Keka: Bom, isti vrah. Kede je to? I zac su prišli kol nas?
Marija: Ma to ti je va dalekom svetu. Ja paran da su ti oni tamo brižni, oni ti delaju za pet dinari. Onda ti pridu tu na 3 kuni, pa im je tu kako da su kol šeika prišli.
Keka: Ce ima neki ki je gori do nas?? Ti su vero, da škužaš, u kurcu!
Marija: E viš ti. Ki bi rekal!
Keka: Ali oni tan po svete nemaju kužinu kako mi. Sada san se domislila kada si ćakulala do nepala, nepara... Vnuk mi je rekal za onu divljih svinja, veprova.. znaš kako se zove prasec s tri nogi?
Marija: A nisen čula to, kako Keka?
Keka: Nepar! Hahah!
Marija: Hahah!
Keka: Ma baš san se nasmela... Pa sen si onda mislela do tih veprova... pa mi je štumek napravil kotul pa sen obed šla udelat...
Marija: Daaa, ja sen ti šla na pjacu neki dan pa su mi rekli da imaju i friškoga mesa do čaglja.
Keka: Do čaglja? Če ti je to?
Marija: Ma nekog dooobro meso, znaš ka maneštra ti do toga pride?!
Keka: Ma kakova maneštra, jedino HOT DOG do toga udelat!
Marija: Ma basta više okol toga, ja bin sada neš požrla... Ufff!
Keka: Ćemo poć neš pojest? Neki udić, olita, frite...
Marija: Kako bin ja toćala kruh u ule, onako zeleno, dobro, da me šćipje!
Keka: Moreš točat, ma zeleno ni. Moreš birat-ili grancivo ili ono do poda. Kužin do moga Tona je prodal malo toga, ovoga s pelno proteini pa je skoro Kurinjine šal... Je dobit va glavu zes svimi bocami.
Marija: A onda neću ja to, onda more i onaj hot dog.
Keka: Forši će bit za drugo leto, ovo leto su kupili svi makine za trest pa će bit ula anke za kapulu šufigat na njemu. A ja ti niš ne kapin, boje da su tresli neš doma nego šli na uliki.
Marija: Ma hot svragu Keka, kakove misli su ti to?
Keka: Ma Marija, molaj malo, sada ti je vreme maškar!!
Marija: Ma je, ma anke to ti je sve šlo svragu. Niki više neće tancat, maškarat se, napit...
Keka: Nanke to?
Marija: Nanke to. Kad judi više nisu nanke za jest i pit, onda znaš ka ura je.
Keka: Ma ben, to ćakulaju već par let da ih sve manje bude na tim feštama maškaranim. Alora, judi su se zasitili.
Marija: Ja bi preja rekla da su se promenile generacije.
Keka: Sen cula da će ovo leto na karnevalu bit Morski judi! Ce in je to? ne kapim?
Marija: Ja paran da ti je to sve simbolika!
Keka: Ce to znači. Čakulaj da te kapim.
Marija. Hebaj, sila mora se diglo jedanajsti i dvanajsti mesec. Nisi mogla poć butegu, lekaru, apoteke... Jedino zes škornjah. Ili kako Venecije s kaićima. E viš, sikuro su ti oni neš posvajeni, pa će sada nako, indirektno pokazat svetu kako će se oni ugasit. Vežgani su, pa će se ugasit zes vodu! Nisen ti ja bedasta!"
Keka: Ma viiiiš viš ti!! Sila si pametna Marija moja, sila! Ki bi rekal da je do toga prišlo!
Marija: Ma je, prije su se jadili na onu do turističke a sada kad je prišla nova, denovo su jadni... Forši je ovaj put do njih.
Keka: Če ja znan, su-nisu, neka su udelali magari neš, samo da se užance ne zataru.
Marija: Ma koliko god da se oni trude, ne moreš ti na kraj. Jeni govore da in je jugo spustilo i hitilo dole trakice, drugi govore kako in niš ne vaja, tretih to ne znanke ne zanima, četrti da bi sve ugasil.
Keka: Ma ja mislim da je nekakovi vrah prišal na naš škoj.
Marija: Ni vrah Keka, to ti je sikuro pust!
Keka: On je kriv za sve!! Homo ga spalit!
Marija: Ala homo ća, da ne bi prišli neki VEEEELI i zbubali nas...
Keka: Ala homo, homo...