Jedna od takvih je uvođenje trajektne linije Merag - Valbiska, 28. travnja 1989. godine. Prije 35 godina, uspostavljanjem te prometne veze, dogodio se golem korak naprijed u životima stanovništva cresko-lošinjskog otočja.
Dotad, na kopno se, cestom, s Lošinja i Cresa putovalo uskom otočnom cestom, u ono vrijeme tek manjim dijelom širine dovoljne da bi postojala i crta po njenoj sredini, preko Porozine, pa trajektom u Brestovu, a onda dalje prema odredištu. Prije toga, jedina trajektna linija bila je od Cresa do Rapca, pa od Porozine do Rijeke. Odlasci na Krk bili su duga putovanja (ne zaboravimo da je Krčki most otvoren u ljeto 1980. godine, pa je i s kopna do otoka Krka trebalo trajektom), a do republičkog središta, Zagreba, putovalo se oko dva sata dulje. "Prva licitacija za radove održana je 9. studenoga 1982. godine, ali zbog pomanjkanja novca radovi su nekoliko puta odgađani. Kad je Sabor SRH napokon 'podmetnuo leđa', sve je brzo završeno. Za pristaništa u Mergu i Valbiski i za ukupno 21 km prilaznih cesta utrošeno je 10,5 milijardi dinara", stoji u izvještaju koji je s otvaranja objavio "Večernji list". U međuvremenu, novine su prenosile izvještaje tijela upravljanja o planovima za ostvarenje ove ideje, pa su 1984. godine općinari govorili da će trajektna linija početi 1986. godine. Godine 1988. u novinama je stajalo i ovo: "Najteže je ostvariti trajektnu vezu Merag - Valbiska, pa je sada jedino sigurno da ove godine trajekt između Cresa i Krka neće ploviti, a mnogi uopće više ne vjeruju da će od svega nešto biti".
Navodno, u proljeće 1988. godine neki su utjecajni ljudi zbog višednevne bure i prekida na liniji Porozina - Brestova nekoliko dana "zaglavili" na otoku, što je bila kap koja je prelila čašu strpljenja i nakon toga sve je ubrzano. Linija Porozina - Brestova prestala je biti usko grlo, a ogromna većina prometa preusmjerena je na novu liniju, donijevši i mnogo turista koji bi se u protivnom teže odlučivali doći na Cres i Lošinj.
Uoči 35. godišnjice, razmijenili smo nekoliko rečenica s jednim od sudionika, Julijanom Sokolićem, tada predsjednikom Skupštine općine Cres-Lošinj, koji još čuva veliki plakat s pozivom otočanima na proslavu. "Bila je to velika fešta. Najprije su došli po nas na cresku stranu, trajektom 'Mate Balota', pa smo krenuli prema Krku i tamo se sreli, Latin je prerezao vrpcu i onda smo trajektom prešli do Merga", prisjeća se Sokolić. Ivo Latin tada je bio predsjednik Predsjedništva SR Hrvatske; godinu dana kasnije, nakon višestranačkih izbora, na njegovu je funkciju došao Franjo Tuđman. Sokolić se prisjeća da je na krčkoj strani u ostvarenju ideje važnu ulogu odigrao Miloš Orlić, predsjednik Izvršnog vijeća Skupštine općine Krk, "proguravši" to da cesta prema Valbiski ne ide uskom cestom kroz manja mjesta na području Malinske, već novom, bržom trasom.
I ranije, stoljećima, Merag je bio važno mjesto, točka kontakta Cresa s istokom, a postoje podaci da se otamo putovalo za otok Krk još u XV. stoljeću. "Otočki vjesnik" iz 1983. godine navodi nekoliko povijesnih zapisa, primjerice da je u siječnju 1499. godine creska općina utvrdila da je na javnom nadmetanju za zakup trajekta Merag - Krk pobijedio stanoviti Juraj Moise. Godine 1552., trajekt je bio zajedničko vlasništvo dviju općina, Cresa i Osora, pri čemu je Cres primao tri četvrtine ukupne dobiti.
I još nešto, iako se kao mjesto trajektnog pristaništa svugdje navodi Merag, zapravo je riječ o uvali Smokovec (Smokovac). Merag je, naravno, obližnje selo, do kojega se stiže cestom koja od pristaništa vodi preko brda. Osim toga, ne ide se "iz Meraga", već "iz Merga".
Dan koji je promijenio svakodnevicu otočana
- Bojan Purić