Koliko je poznato, na tlu današnje Hrvatske, prva je nogometna utakmica odigrana 1873. u Rijeci. U Italiji, prvenstvo se igra od 1898. godine, u Mađarskoj od 1901., a u Austriji tek od 1911. godine, no ta prvenstva nisu obuhvaćala naše krajeve, koji su tada bili dio Austro-Ugarske monarhije. Od 1910. igralo se prvenstvo Dalmacije (klubovi iz Zadra, Dubrovnika i Splita), a od 1912/13. prvenstvo Hrvatske i Slavonije (samo klubovi iz Zagreba).
Počeci na danas nepostojećem igralištu
Do prvog svjetskog rata, nogomet se u Malom Lošinju igrao na Čikatu, na čistini na kojoj je danas bazen kampa. Nakon I. svjetskog rata, otoke je okupirala Italija. Tijekom dvadesetih godina XX. stoljeća, igrale su momčadi učenika Pomorske škole, "Dopolavoro" (organizacija koju su vlasti uvele kako bi okupljale radnike u njihovo slobodno vrijeme), povremeno i vojnici koji su u to vrijeme bili stacionirani na otoku. Te su momčadi igrale međusobno, a s krajem 20-ih godina zabilježeni su i nastupi momčadi Nerezina (pobjeda protiv momčadi "Dopolavoro" iz Cresa, 1928. god.). Srpnja 1934., selekcija Lošinja igrala je 2:2 protiv gostiju iz Pule, studentske momčadi GUF. U toj se utakmici istaknuo Tullio Duimovich (rođ. 1911.), koji je potom razvio dobru nogometnu karijeru; igrao je za "Grion" iz Pule, "Fiorentinu", "Padovu", "Palermo" i druge, manje poznate klubove u Italiji, gdje je ostao živjeti. Još jedan rođeni Lošinjan (1909.), Giuseppe Antonelli (izvorno: Antončić), otišavši se školovati u Trst, ostao je u Italiji i igrao nogomet, a za "Bari" je igrao čak i u prvoj ligi. U drugoj ligi, za "Sienu", igrao je Aldo Dapas (rođ. 1914. u Malom Lošinju), prije toga član "Taranta", "Modene" i drugih klubova.
Nastavljeni su lošinjski međusobni ogledi srednjoškolaca i radnika u posljednjim godinama prije II. svjetskog rata. U ratnom vihoru, nogometu nije bilo mjesta, a od 1945. godine Lošinj je u sastavu Hrvatske, kao dijela Jugoslavije, što je verificirano početkom 1947. Nedugo nakon rata, ljeta 1945. godine na Lošinju je gostovao "Rudar" iz Raše; bila je to prva poslijeratna utakmica. Nove vlasti nastojale su, uime približavanja sporta svim društvenim skupinama, potaknuti osnivanje što više sportskih klubova, no objektivne teškoće - opća poratna neimaština i uslijed nje okrenutost aktivnostima bitnijim za preživljavanje, očajne prometne veze, nesređene političke prilike i velika fluktuacija stanovništva - sve je to onemogućavalo ostvarenje želja, da se nogometaši Lošinja napokon uključe u službena natjecanja. Fiskulturno društvo "Lošinj" osnovano je u prosincu 1947. i imalo je nogometnu sekciju. Pod imenom "Vihor", Lošinjani su u sezoni 1948/49. trebali u prvenstvo kotara, sa suparnicima iz Senja, Bakra i Novog Vinodolskog, ali sve je ostalo na želji, baš kao što se dogodilo i nogometašima s ostalih otoka - Raba, Krka i Paga. U međuvremenu, na otoku se održavaju međusobne utakmice radnika brodogradilišta, vojnika, veteranskih igrača. Povremeno se održavaju susreti s Cresom, ljeti i s posjetiteljima radničkih odmarališta iz raznih krajeva Jugoslavije. Od 1951. postojale su momčadi "Jadran" (organizator Zdenko Zdešić) i "Brodograditelj" (pokretači su Ivan Bukša, Jure Buljeta, Franjo Domijan, Vinko Lušičić, Josip Matak, Božidar Pastorčić i Ivan Žic), koje su se sljedeće godine spojile u "Lošinj".
Oživljavanjem lošinjskog turizma u poraću, polako se javilo i zanimanje jačih klubova za dolazak na pripreme na otok. U siječnju 1949. u Malom Lošinju pripremala se prvoligaška "Lokomotiva" iz Zagreba, a 1953. godine završeni su četverogodišnji radovi na uređenju novog igrališta, također na Čikatu, ali nešto bliže gradu - na ovom mjestu igraju i današnji lošinjski nogometaši.
Na popisu poduzeća, ustanova i udruga Malog Lošinja iz 1957. godine postojalo je Nogometno i kuglaško društvo "Jedinstvo", no drugih podataka o ovoj udruzi nema. Na fotografiji nogometaša Lošinja iz 1959. godine, između ostalih su Petar Milković, Milan Škulj, Anton Ban, Josip Milobara, Pero Paović, Josip Matak, Jozo Milić, Željko Andrijčić, Albert Mance, Milan Milobara i drugi, a s njima, kao trener Franjo (Fritz) Ferderber Drašković (1895.-1974.), umirovljenik, a daleke 1922. godine reprezentativac Kraljevine SHS (Jugoslavije), a 1923. godine državni prvak u dresu zagrebačkog "Građanskog".
Obnavljanje rada Pomorske škole u Malom Lošinju 1960. godine dalo je zamah i sportskom životu. Kao nadomjestak za nemogućost igranja u ligi s klubovima s kopna, u organizaciji Saveza fizičke kulture kotara Rijeke 1962. godine priređeno je Prvenstvo kvarnerskih otoka. Nanovo je osnovan NK "Lošinj" - za predsjednika je izabran Josip Budislavić, za tajnika Ante Zubčić, za blagajnika Željko Verlić, a za trenera Josip Matak. S jednakim brojem bodova, "Lošinj" je bio prvi ispred "Krka". Momčad su činili nešto iskusniji Andrija Andrijčić, Albert Mance i Jozo Slišković te mlađi Balanzin, Bonifačić, Brkljača, M. Francisković, Koljevina, M. Nikolić...
Nogometni turizam
Nogometni turizam rasplamsao se u zimu 1964. godine, kada je na pripreme došao zagrebački "Dinamo". Ogled Lošinjana i "Dinama" (1:12) gledalo je 3000 otočana, a za "Dinamo" su igrali Vlatko Marković, Stjepan Lamza, Mladen Ramljak, Željko Perušić i drugi asovi. Kada je 1973/74. godine obnovljeno igralište, stekli su se uvjeti za ulazak lošinjskog nogometa u novu eru. Na otvaranju u siječnju 1974. gostovala je tada drugoligaška "Rijeka", a u veljači je odigran turnir četiri kluba, na kojemu je u finalu vinkovački "Dinamo" pobijedio ljubljanskog "Mercatora" (također drugoligaši). U siječnju sljedeće godine na pripreme je ponovo došao zagrebački "Dinamo" (Vabec, Miljković, Zajec i drugi) i svladao Lošinjane 12:0.
Napokon registrirani
"Doselio sam na Lošinj 1968. godine i tada ovdje nije bilo registriranog kluba, igrali su se tek prijateljski susreti. Radio sam u Mjesnoj zajednici i družio se uglavnom s nešto starijima od sebe i od njih saznavao stvari. Sjećam se Mataka, Škulja, Šolića, Reufa Suljagića, Verlića, Đina Mužića, Kovačića... Jednog dana u tim druženjima, u 'Udici', rekli su mi: Mali, sad ćemo osnovati klub, a ti ćeš sve pripremiti! Skrušeno sam prihvatio...", prisjeća se Kemal Berberović, prvi tajnik NK "Lošinj". Pravni okvir bilo je Sportsko društvo "Lošinj", osnovano 25. lipnja 1976., a 6. kolovoza održana je osnivačka skupština Nogometnog kluba "Lošinj", koji živi i i danas, 49 godina kasnije. Za prvog predsjednika izabran je liječnik Predrag Stojanović, za dopredsjednika profesor Želimir Vlašić, a Berberović za tajnika. Prvim trenerom imenovan je Petar Fekter, pomoćnim trenerom Jozo Slišković, a tehničkim rukovoditeljem Albert Mance. "Prva skupština bila je u hotelu Bellevue, tada smo donijeli odluku kako će izgledati amblem kluba, a inspiracija za boje kluba bila je 'Rijeka', oni su nam dolazili često... Nismo imali prostorije, pa smo koristili baraku iza starog hotela Čikat. Tamo smo napravili kutak za presvlačenje, a od vojske dobili stalke za puške i cipele, pa smo to stavili u hodnik da dečki mogu objesiti svoju robu. Suci su se prali i presvlačili u Bellevueu. Gostujuće ekipe bi se presvlačile u baraci, naši nabrzinu oprali i presvukli. Došla je ideja da si napravimo prostorije. Bato Kovač napravio je idejno rješenje, a kako je 'Novotehna' iz Rijeke dosta surađivala s 'Jadrankom', oni su nam to rado napravili. Najprije smo skupili donacije za materijal od obrtnika, od firmi, išli smo od jednog do drugog... Došli smo do krova, kupili 'mediteran' i složili pored prostorije, no netko je to preko noći odnio - tada su se radile kuće na Zagazinama... Na kraju nam je Željko Magazin napravio krov. Onda je trebalo urediti prostor, a kako je tada počelo renoviranje hotela Punta, uzimali smo kadice, WC-školjke, lavandine. Naš tehniko Albert Mance i ja smo uz pomoć obrtnika za prijevoz to riješili. Trebala nam je voda, a kako sam poznavao direktora 'Elektro-vode' Franju Andrića, on je to riješio. Trebala nam je i septička jama, pa nam je i to riješio, sve badava. Vlado Šain bio je direktor 'Elektroprimorja' u Lošinju, pa nam je i to riješeno. Napravili smo prostor, zamišljen kao buffet, od čega bi klub imao prihod od najma. Mile Korać je bio šef vešeraja u 'Jadranci' i prao nam dresove. Opremu smo dobivali na račun Odgojnog doma. Jako dobro smo se snalazili - nismo imali novca za opremu, a sve smo nabavljali", prepričava nam Berberović.
Prvi trofej u petoj sezoni
U sezoni 1976/77., "Lošinj" je uključen u II. razred riječke područne lige i odigrao prvu utakmicu 5. rujna 1976. u gostima protiv "Mrkoplja". Igrali su Duško Zarić, Milutin Mraović, Anton Ostroman, Mladen Škoda, Petar Fekter, Ivan Ružić, Milorad Nikolić, Berislav Malović, Josip Morin, Milan Vojvodić i Ivan Perčić, a u igru su još ušli Vjekoslav Stupičić i Zlatko Komadina. Završilo je 2:2, oba gola za "Lošinj" dao je Škoda. Kapetan momčadi bio je Ružić, a trener Fekter (uz igru). Od 16 klubova, "Lošinj" je završio na četvrtom mjestu sa 17 pobjeda, dva remija i devet poraza.
"Prvi trener bio je inspektor u miliciji Petar Fekter. I kao čovjek i odgajatelj bio je dobar, no kada je otišao s Lošinja, više nismo imali kontakt s njim. Dobro je procjenjivao od koga može nešto napraviti, a od koga ne", sjeća se Berberović.
U sljedeće dvije sezone, ostvareni su plasmani u sredinu ljestvice, a 1979/80. na treće mjesto, što je nagovijestilo prvi važan uspjeh - prvo mjesto u sezoni 1980/81. i ulazak u viši rang. Ostvarili su šesnaest pobjeda, uz po tri remija i poraza, vodeći od početka do kraja sezone, završivši je s pet bodova prednosti nad "Dragom", osam nad "Krkom" itd. Trener momčadi bio je Slobodan Jovanović, a igrali su Ivan Meglajac, Ivan Mandekić, Marijan Pekas, Đorđe Jovanović, Aldo Antoninić, Anton Ostroman, Nenad Korać, Dario Kučić, Vjekoslav Stupičić, Josip Morin, Berislav Malović, Milorad Deanović, Vilijam Stojanović, Željko Gadža, Mladen Škoda, Milan Žunić, Zlatko Komadina, Lucijan Matulina, Ivan Perčić, Branko Urelić, Dalibor Blašković, Oliver Dumenčić i Branimir Gulam.
Uslijedile su dvije sezone u Primorsko-goranskoj zonskoj ligi - 1981/82. dvanaesto mjesto od 14 klubova, a u sljedećoj, vrlo neizvjesnoj sezoni, jedanaesto mjesto, no zbog reorganizacije natjecanja, to nije bilo dovoljno za ostanak u rangu. Sljedeće dvije sezone provedene su u Primorskoj ligi Zapad - prva u "paljenju motora", a sljedeće, 1984/85., osvojeno je prvo mjesto. U višem rangu, Regionalnoj ligi, Lošinjani su plesali samo jedno ljeto - završivši na pretposljednjem mjestu izgubili su status.
Nakon dvije sezone bez većih dostignuća u Primorskoj ligi, u prvenstvu 1988/89., specifičnom po uvođenju jedanaesteraca nakon neriješenih utakmica - i samo je pobjednik "s bijele točke" dobivao bod - Lošinjani su bili treći. U natjecanju za Kup maršala Tita na razini riječke regije, "Lošinj" je prvi put stigao do finala, no u njemu je stradao od "Orijenta"; bilo je čak 11:0 za klub koji je tada igrao u trećem rangu prvenstva Jugoslavije. U sezoni 1989/90., Lošinjani su osvojili prvo mjesto i izborili povratak u Regionalnu ligu. Trener je bio Živko Cunjak, a igrali su Hozelito Dokuzović, Anton Ostroman, Stevan Đurić, Valter Dajčić, Alen Ivanić, Đino Perović, Zoran Prijić, Arsen Ivanić, Arsen Andrijčić, Nenad Rupčić, Aldo Antoninić, Isak Jusufi, Dražen Banić, Dževad Omeragić, Žarko Branković, Krešimir Mateković i Zlatko Vukajlović. U zimskoj stanci, u siječnju 1990. na Čikatu je gostovao zagrebački "Dinamo" i u nekompletnom sastavu pobijedio Lošinjane 4:0.
U Regionalnoj ligi - primorskoj skupini, "Lošinj" je u sezoni 1990/91. bio četrnaesti od 16 klubova. U siječnju 1991. u Mali Lošinj prvi put je došao splitski "Hajduk" (igrali su Alen Bokšić, Robert Jarni, Slaven Bilić, Goran Vučević i drugi) i pobijedio Lošinjane 2:0. Bila je to posljednja sezona u okviru Jugoslavije, u ljeto 1991. eskalirao je rat i u Hrvatskoj i nogometaši su dresove zamijenili uniformama... Prvenstvo je počelo tek krajem zime 1992., a "Lošinj" je svrstan u jednu od skupina Četvrte hrvatske lige, a natjecanje je trajalo samo dva mjeseca. "Lošinj" je bio četvrti od pet klubova. Sljedeća sezona, 1992/93., donijela je pravu IV. ligu - primorsku skupinu od 16 klubova, a "Lošinj" je završio na solidnom sedmom mjestu, potom na jedanaestom, pa na osmom. Okosnicu momčadi tih su godina činili Julio Tićak, Isak Jusufi, Mehmet Bardhi, Zlatko Vukajlović, Radovan Horvat, Aldo Antoninić, Krešimir Mateković i drugi.
Od 1995. godine, reorganizacijom natjecanja je Četvrta hrvatska liga zamijenjena županijskim ligama. Lošinjani su bili deveti od 12 klubova na tablici i ostali u Županijskoj ligi, a zbog promjena u najvišim rangovima hrvatskog prvenstva, to je zapravo značilo pad u niži rang, iako je naziv lige bio isti. Tih se godina isticao Josip Jerneić (rođ. 1980.), koji je potom bio u juniorima "Rijeke", a onda godinama igrao profesionalno, za "Orijent", "Pulu" (sadašnju "Istru 1961"), "Inter-Zaprešić" i "Karlovac", nastupivši i za reprezentaciju Hrvatske do 20 godina.
Još jednom reorganizacijom, od sezone 1998/99. "Lošinj" je bio u Drugoj županijskoj ligi, iako nije ispao, već je došlo do promjena naziva viših rangova. Nekoliko sezona Lošinjani su bili redovno pri vrhu ljestvice, 2000. su bili drugi na tablici, a napokon se konsolidirali 2001/02. i pred brojnom publikom završili sezonu na prvom mjestu. Pod vodstvom trenera Matekovića, igrali su Franko Bonić, Rade Dukić, Carlo Spanjol, Marinko Batistić, Tihomir Karamazan, Hadji Gashi, Goran Morić, Demë Gashi, Dinë Gashi, Boris Margeta, Nenad Filipan, Dubravko Simić, Denis Francišković, Josip Baljak, Denis Mešić, Denis Kesar, Julio Tićak, Daniel Lovrečić, Admir Mehanović, Vedran Urelić, Matija Saganić, Tonči Zubović, Ivo Klarić, Boško Vunduk, Ivan Jordan i Dragan Kremenović.
Porasle ambicije
U sljedećim sezonama, u Prvoj županijskoj ligi ostvarivani su plasmani u sredinu ljestvici ili nešto niže, uz česte promjene na mjestu trenera. Stupanjem na scenu novog naraštaja igrača, te sve češćim uključivanjem igrača iz drugih sredina u sastav, u sezoni 2012/13. osvojeno je prvo mjesto, no tada osim odličnog travnjaka "Lošinj" nije imao uvjete za ulazak u viši rang, Treću hrvatsku ligu Zapad, pa je ponovo igrao u Prvoj županijskoj ligi i ponovo osvojio prvo mjesto. Pod vodstvom trenera Nikole Matkovića, igrali su Jerry Chinchella, Zvonimir Jergović, Edo Pilčić, Saša Kauzlarić, Tomislav Martuslović, Tin Gršković, Boško Babić, Emanuell Spaći, Antonio Viskić, Marko Baljak, Josip Jerneić, Alen Mrvac, Jakov Vidulić, Ivan Krajina, Mateo Nastić, Ivan Smojver, Boško Vunduk, Aldo Padovan, Petar-Nino Krnić, Marko Vodanović, Filip Marković, Tonči Zubović, Luka Viljevac, Tin Mrvac, Domagoj Krajina, Ivan Nastić, Dino Paleka i Bernard Kučić. Ovaj put je to značilo i promociju, no sada u Četvrtu hrvatsku, tj. Međužupanijsku ligu Zapad, rang koji je u međuvremenu "ubačen" između Treće i županijskih liga.
I dalje kao kombinacija igrača s riječkog područja i domaćih nogometaša, "Lošinj" je u ovom rangu bio treći, peti (iz te sezone, 2015/16., pamti se gostovanje kod "Rijeke" na Rujevici u prijateljskom susretu - 3:1 za "Rijeku", a ostvareno je i polufinale županijskog kupa), ponovo treći, da bi se u ljeto 2017. balon ambicija tadašnje uprave raspuknuo, velika većina "vanjskih" igrača otišla je, a kako su domaći igrači u međuvremenu gubili zanimanje za igranjem, dogodilo se ono što dotad nikada u povijesti kluba nije - u zimskoj stanci 2017/18. "Lošinj" je napustio natjecanje i u sezoni 2018/19., sada isključivo vlastitim snagama, krenuo iz najnižeg ranga, Druge županijske lige. Iz drugog pokušaja, 2020. osvojeno je prvo mjesto (zapravo, sezona je bila prekinuta u zimskoj stanci zbog proglašene epidemije koronavirusa, ali poredak je priznat kao konačan). U Prvoj županijskoj ligi, u sezoni 2020/21. osvojeno je šesto mjesto, a sezonu kasnije posljednje, jedanaesto. I kad se već činilo da će "Lošinj" ispasti, dogodila se reorganizacija viših rangova HNS-a, za Lošinjane spasonosna. Od tada, u Prvoj županijskoj ligi ostvaruju plasmane oko sredine ljestvice, posvećujući sve veću pažnju mlađim uzrasnim kategorijama, što se odražava u prosjeku sve mlađim sastavom seniora.
Igrajući u velikom spektru mlađih kategorija, uz nepresušno zanimanje djece za nogomet, Lošinj je triput bio sudionik i domaćin poznatom juniorskom turniru "Kvarnerska rivijera" - 1978. godine na Čikatu su igrali "Rijeka", "Zagreb" i kosovska "Trepča", 1985. godine zagrebački "Dinamo" i "Vojvodina", a 2013. godine - kada su za "Lošinj" uglavnom igrali riječki juniori - "Osijek", "Udinese" i reprezentacija Makedonije.
Važno mjesto u klubu imaju veterani, koji se ne natječu u prvenstvu, ali imaju bogat program prijateljskih susreta, naročito memorijalne, u sjećanje na svoje suigrače Milana Vojvodića, Antona Ostromana, Dubravka Simića i Stevu Đurića.
Članak je napisan uz financijsku potporu Agencije za elektroničke medije temeljem Programa ugovaranja novinarskih radova u elektroničkim publikacijama.
