Rođena 25. travnja 1931. godine u okolici Gospića - što ju je vjerojatno odredilo kao veliku poštovateljicu najpoznatije ličnosti toga kraja, Nikole Tesle - u djetinjstvu je postala stanovnica Zagreba i ondje završila osnovnu školu i gimnaziju. Preselila je u Rijeku i ondje se udala, a na otok je stigla 1955. godine, zaposlivši se u Općini Cres na poslovima socijalnog staranja. Od 1962. godine, kada je dobila premještaj u Mali Lošinj, radila je kao referentica za narodno zdravlje i socijalnu zaštitu na odjelu za društvene djelatnosti. Naknadno je u Zagrebu stekla diplomu socijalne radnice. "Budući da je sama snosila odgovornost za funkcioniranje rečenih djelatnosti, donosi odluku i obrazuje se u stručnom socijalnom radu, kako bi dobila potrebnu razinu kompetentnosti u svom poslu", ističe njena dugogodišnja kolegica Jadranka Lekić, koja je za naše stranice pripremila podatke o njenom radnom vijeku. U svibnju 1976. godine, Ivanka Perožić osnovala je Samoupravnu interesnu zajednicu (SIZ) socijalne zaštite Cres-Lošinj, postaje njena tajnica i time su se ovi poslovi posve administrativno odvojili od Općine Cres-Lošinj, što su ujedno bili temelji Centra za socijalnu skrb, kojeg je osnovala i bila njegova direktorica do 1991. godine, kada je otišla u starosnu mirovinu.
"Bila je prava liderica; odlučivala je brzo i efikasno donoseći bitne odluke za opstanak i funkcioniranje Centra. Uz njenu toleranciju, sklonost pregovaranju i kompromisu, prevladavali smo i najveće poteškoće kojih je bilo nemali broj. Veliki trud ulagala je u arhitekturu interpersonalnih odnosa, poštujući osobnost zaposlenika, privatne okolnosti, empatična za njihove potrebe, pa smo je odmilja zvali 'šefice'", prisjeća se Jadranka Lekić, ističući da joj je i osobno duboko zahvalna na tome što ju je odmah prepoznala i dala prostor i uvjete da ostvari svoje potencijale.
Angažirala se mnogo i izvan radnog vremena, volontirajući u humanitarnom radu u Gradskom društvu Crvenog križa, Udruzi socijalnih radnika te Udruzi umirovljenika. Desetljećima se bavila i turizmom; već dolaskom na Lošinj počela je s iznajmljivanjem soba turistima, kada je to još bilo relativno rijetko na otoku.
I kao dugogodišnja umirovljenica, prakticirala je jutarnje plivanje, a doživjevši duboku starost, Ivanka Perožić preminula je 13. listopada. Posljednji ispraćaj održan je danas na groblju u Malom Lošinju.
In memoriam: Ivanka Perožić
- Bojan Purić