Nakon ljetne stanke vraćamo se rubrici "Što slušam" u kojoj naši sugrađani govore o svojim glazbenim preferencijama. Naša gošća je Ana Verunica, koju smo ljetos mogli poslušati kao vokalisticu lošinjske skupine "Perfect Strangers"...
Koju vrstu glazbe i koje izvođače najradije slušate?
- Ja glazbu stalno istražujem i otkrivam. Slušam razne žanrove i šaram po njima, što se može vidjeti i na mojem profilu, nema kod mene pravila, slušam ono što mi budi "pojedinu" emociju, blues, rock, funky, jazz, pop, reggae, dub, klasika i elektronika, beskrajna igra zvukova i melodija.
Od izvođača koje najradije slušam, more ih je na mome repertoaru, izdvojit ću neke: "Dead can Dance", "Pink Floyd", "Cocteau Twins", "Grace Jones", "Ekatarina Velika", "Thievery Corporation", "Clan Greco", "Mazzy Star", "Hiromi Uehara", "Rober Glasper", "Bob James", "Funky Destination", "The Sound", "Yussef Dayes", "Djoko", "Harrison BDP", "Led Zeppelin", "Talking Heads", Masayoshi Takanaka, "Sonic Youth", "Galaxie 500", John Coltrane, Crosby, Stills & Nash, Herbie Hancock i da ne nabrajam - lista je predugačka.
Zbog čega baš ti žanrovi i izvođači, što vas tome privlači?
- Ja sam vokalistica pa je vokal prvo što me privuče kod glazbe. Zatim ritam, melodija, tekst, aranžman i iskrena interpetacija. Ovisi mi i o "moodu", često se probudim s nekom pjesmom u glavi, onda samo nastavim u tome nizu, pa gdje me odnese. Vjerujem da je glazba oružje koje pomaže zauvijek oblikovati svijet.
Koju ste glazbu i izvođače slušali ranije i zbog čega ste prešli na druge?
- Ne napuštam niti jednu vrstu glazbe niti izvođače, ovisi mi o raspoloženju, uvijek im se vraćam, spomenut ću: "Atomsko sklonište", "Majke", "The Doors", "The Smiths", "Alice in Chains" "The Cult", "Yes", "Korn", Jimija Hendrixa, Petera Gabriela, Neila Younga, "Nirvanu", Daniela Johnstona, Syda Barreta, "Stone Temple Pilots", "Soundgarden", ima toga zaista puno, ali moje muzičko istraživanje i dalje traje...