Tenis
Bijeli sport, kako nazivaju tenis zbog izvorno isključivo bijele odjeće igrač(ic)a, stanuje na Lošinju dugo. Poznato je da je još krajem XIX. stoljeća postojalo bar jedno tenisko igralište u Malom Lošinju i bilo je dio turističke ponude gradića, tada još dijela Austro-Ugarske, koji se sve snažnije počeo orijentirati na turizam. Između dva svjetska rata, igralo se na Bričini, pa se gornji dio tog predjela i danas ponekad naziva "Tenis", iako odavno ondje nema vidljivih tragova nekadašnjeg igrališta. Igralo se i na Čikatu, blizu hotela i vilâ koje su pohodili imućni gosti otoka. Novine iz kolovoza 1934. godine navode da je ondje, s odobrenjem Talijanske teniske federacije, održan prvi(?) teniski turnir, a pobijedili su izvjesni Azzo Saperi i izvjesna Hanna Grootebroek, u parovima Birkas i Prandoni, a u mješovitim parovima Hoffmann i Birkas. Gosti otoka, a pomalo i domaće stanovništvo, kroz naredna je desetljeća igralo tenis, a turističkom ekspanzijom sedamdesetih i osamdesetih godina izgrađeno je mnogo teniskih terena uz hotele, pa je tenis postao - i ostao - najturističkiji sport na Lošinju, gdje se zbog blage klime može igrati gotovo cijele godine.
Domaći rekreativci organizirali su se u Teniski klub "Lošinj" 1981. godine, a sljedeće godine odigrano je prvo klupsko prvenstvo, u čijem je finalu Mario Martinčević pobijedio Antona Ostromana. Još i prije toga pokrenuto je Otvoreno prvenstvo Malog Lošinja, odnosno turnir "Sunčana uvala". U popis pobjednika upisali su se Siniša Dijanežević, Vjeran Friščić, Marijan Štabek, Hrvoje Ricov, Branko Horvat, Nenad Ileković, Igor Šarić, Alen Deghenghi, Goran Prpić, Igor Flego, Robert Suevich, Goran Orešić, Krešimir Ritz... Od 1983. godine na Lošinju je održavano i Otvoreno prvenstvo Jadrana za igrače do 14 godina; prvi pobjednik bio je Splićanin Goran Ivanišević, kasniji velikan svjetskog tenisa. Uveden je i ženski ciklus "Jadranska rivijera" s jednim od turnira na Lošinju; sredinom 80-ih igrala je Jana Novotná, kasnije druga na svjetskoj listi. Na turniru 1990. godine igrala je Iva Majoli, još jedno veliko ime hrvatskog tenisa. Uvedeni su i otvoreni turniri u drugim mlađim kategorijama, a tijekom devedesetih godina dogodila se ekspanzija tenisa među lošinjskom djecom. Tih godina kao vodeći seniori figuriraju Marijan Filipan, Moris Ercegović, Mile Poljak, Stevo Đurić, Jadranko Višak, Draško Ristić, mladi Mario Višak. Dječju plejadu predvode Vilim Višak, Alek Đurić, Antonio Veić, Dario Mužić, Andrea Hadžiev. Klub, sada imena "Lošinj-Jadranka", živi punim plućima - nastupa u ligama HTS-a, djeca i mladi nastupaju na državnim prvenstvima i turnirima te se ističu na HTS-ovim rang-ljestvicama, klub ima ciklus turnira za klupsko prvenstvo, priređuje lokalne lige seniora i djece. S početkom XXI. stoljeća, klub je pokrenuo i danas postojeće turnire za međunarodne ljestvice "Adriatic Cup" do 16 godina i "Lošinj Cup" do 18 godina.
Antonio Veić odselio je u Split i razvio profesionalnu karijeru doguravši do 119. mjesta na ATP-listi. Vilim Višak ostao je stanovnik Lošinja i uspješno nastupao na međunarodnim juniorskim turnirima, krenuo i u seniorski profi-tenis i došao do 612. mjesta na ATP-ljestvici. S uspjehom se tenisom nastavio baviti kao trener; posljednjih godina trener je Marinu Čiliću, ponajboljem suvremenom hrvatskom tenisaču.
U prvim godinama novog stoljeća ističu se darovita djeca - Damir Jović, Dean Ivošević, Maja Lakner, Nikola Petković, u sljedećoj dekadi Leopold Mužić, Petra Ivanišević i Ante Petar Ercegović.
Klupska momčad je 2015. godine osvojila Drugu ligu i sljedeće godine zaigrala u najvišem rangu, osvojivši četvrto mjesto. Igrali su gostujući igrači Marko Stošić i Tomislav Hadžić te domaći Leopold Mužić, Vilim Višak, Dario Mužić, Alek Đurić, Damir Jović, Petar Šurlina, Tomislav Jurjević i Danijel Navratil. Taj plasman ponovljen je 2019. godine (Tin Dizdarević, Leopold Mužić, Vilim Višak, Dario Mužić, Marin Bradarić, Alek Đurić, Mario Višak, Tomislav Jurjević, Damir Jović, David Mitrović). Lošinjani su 2021. godine ispali iz Prve lige.
Posljednjih je godina novu dimenziju lošinjskom tenisu donijelo otvaranje teniske akademije jednog od najboljih hrvatskih tenisača svih vremena Ivana Ljubičića na terenima kraj hotela "Punta". Natkrivanjem terena balonom, stekli su se uvjeti za nesmetano cjelogodišnje igranje, a s akademijom su došli i novi turniri i darovita djeca sa svih strana svijeta, koja dulje ili kraće borave na otoku i teniski se školuju.
Atletika
Unatoč povremenim inicijativama, Lošinj dugo nije imao atletski klub, a natjecanja su održavana prigodno, od otočnih škola, općinskih i vojnih vlasti. Tridesetih godina XX. stoljeća, za najboljeg trkača važio je Leone Tarabocchia, a bacača Carlo Böhm. Nedostatak kluba i sporadično bilježenje rezultata prigodnih natjecanja ne daje bolji uvid u povijest atletike na otoku, ali poznato je da je sedamdesetih i početkom osamdesetih godina najistaknutiji lošinjski srednjeprugaški trkač bio Davorin Kovačević, natječući se na prvenstvu Hrvatske, Novogodišnjoj utrci u Varaždinu, Prvomajskoj utrci u Puli i drugdje. Isticao se i Armando Guzović. Nesumnjivo, bilo je još otočana s većim rezultatima, čija bi se imena mogla izdvojiti, no za bolji pregled trebalo bi poduzeti dugotrajno istraživanje u novinskim arhivima.
Atletski klub "Lošinj" utemeljen je u siječnju 2009. godine; prvi predsjednik bio je Miroslav Čavlek, a tajnica Patricija Tomich. Iste godine održali su prvi Lošinjski polumaraton, s pobjednikom Ivanom Stanićem. Već u sljedećim izdanjima, polumaraton je omasovljen i podignut kvalitetom, pa je počeo privlačiti i brze afričke trkač(ic)e. Od 2011. postoji i Međunarodna utrka vatrogasaca, koja je uz profesionalne vatrogasce okupila i druge zainteresirane. Nekoliko godina održavana je i ulična utrka "Veloselski trk", a uvedene su i ulične utrke povodom Dana Grada Malog Lošinja. Od 2017. podmladak kluba okupljen od trenerice Zvjezdane Podunavac Švec sudjeluje u dječjim natjecanjima Kvarnerske lige.
Lošinjski trkači uključuju se i u trail-utrke obalnim i brdskim stazama otoka, koje na otok privlače i po više stotina natjecatelja. Posljednjih godina češćim izvrsnim rezultatima ističu se Josip Kovačić i Vedran Bačić te veteran Đulijano Kujundžić.
Skijanje na vodi
Skijanje na vodi američka je umotvorina i kao sport staro je stotinjak godina. Na području Lošinja, pojava skijanja na vodi vezana je za turističku ekspanziju, a klub je, pod vodstvom Dubravka Mužića, utemeljen 2006. godine, započevši s održavanjem Kupa Malog Lošinja. Skijaši na vodi koristili su akvatorij blizu današnje plaže kraj južnog prilaza vojnim objektima na Kovčanju. Doduše, kao član zagrebačkog kluba "Paragon", kao zagrebački student, od lošinjskih je skijaša na vodi najveći rezultatski domet ostvario Feruccio Mužić, sudjelujući i osvojivši četvrto mjesto u disciplini slalom na Mediteranskim igrama u Mersinu (Turska) 2013. godine.
Šah
Kao drevna igra na ploči, šah je sigurno pomorskim putevima poodavno stigao i na Lošinj i bio razonoda u ugostiteljskim objektima i čitaonicama u XIX. stoljeću. Zabilježimo - sin lošinjskih roditelja s tršćanskom adresom, Giovanni Martinolich, bio je 1906. godine talijanski prvak. Krajem tridesetih godina, za najboljeg lošinjskog šahista važio je Cherubino Colussi. Šahovsku sekciju imalo je 1947. Fiskulturno društvo "Lošinj", a godinu kasnije osnovana je Šahovska sekcija Radničkog doma i održala turnir s 39 igrača. Već 1949. godine osnovano je Šahovsko društvo "Istok" i registriralo se u Šahovskom savezu Hrvatske. No, to nije bilo dugog vijeka i osim prigodnih susreta, dulje vrijeme nije bilo prave šahovske aktivnosti. Inicijativom Gašpara Purića, u suradnji s Milanom Kovačićem, Ferdom Levingerom i Marinom Đakovcem, 1969. godine je utemeljeno Šahovsko društvo "Mladost" i otada do danas postoji kontinuitet šahovskog kluba u Malom Lošinju - ime "Mladost" je 1972. zamijenjeno sponzorskim imenom "Jadranka", a 1974. današnjim imenom, ŠK "Lošinj" (s tim da je krajem desetak godina klub djelovao udružen s creskim, u ŠK "Cres-Lošinj"). Već u prvoj godini postojanja, klub se uključio u ekipno prvenstvo, uz natjecanja na klupskoj razini. Tijekom sedamdesetih godina, vodeći lošinjski šahisti bili su Gašpar Purić, Milan Kovačić, do naslova klupskog prvaka stigli su još Ante Brkljačić i Mirko Dragosavljević, da bi tijekom osamdesetih godina naslove klupskog prvaka osvajali jedino Gašpar Purić i Boris Tirkajla, koji će još dugo zadržati status najboljeg lošinjskog šahista, a treba im pridodati i izvrsnog šahista Darka Fajdića. Klupski prvaci u novije vrijeme postajali su još Neven Petrović, Ludvig Grego, Tomislav Okrugić, Boris Tomić te dosad najbolji lošinjski šahist Mario Muškardin, koji je dogurao do titule FIDE-majstora i još uvijek napreduje na rejting-listi.
Nastupima u pojedinačnim službenim natjecanjima mladih istaknuli su se Boris Tomić krajem osamdesetih i početkom devedesetih, a u XX. stoljeću Petrović, Okrugić, Muškardin te Roberto Mužić, Ivan Volarić i Denis Alavanja, a u najnovije vrijeme i Lena Kunda, Karlo Maričević i Iris Buneta.
U ekipnim natjecanjima, za istaknuti je četiri godine (1984.-1987.) nastupanja u Hrvatskoj ligi Zapad, trećem rangu u tadašnjoj Jugoslaviji, te u novije doba igranje u Drugoj hrvatskoj ligi Zapad od 2009. do 2022. (s iznimkom 2016. godine). U kupu regije/županije, najveći dosezi bila su dva druga mjesta, 1972. i 1974., zatim 2017. i 2019., a osvajanje kupa 2017. i 2019. godine. U Kupu Hrvatske "Lošinj" je igrao dvaput, osvojivši 2022. godine 21. mjesto. U juniorskoj ligi je najveći doseg bio igranje Prve hrvatske lige 2008. godine. U nekoliko navrata su lošinjske ekipe bile prve na županijskim prvenstvima osnovnih škola, a dječaci treći u Hrvatskoj 2007. godine.
U rasponu od 1976. do 2008. godine, klub je priredio osamnaest međunarodnih open-turnira, isprva u novogodišnjem, a kasnije u proljetnom terminu. Hrvatski šahovski savez posljednjih godina gotovo bez iznimke održava Kup Hrvatske i Prve hrvatske lige na Lošinju, pa su tako otokom prodefilirali i svi najbolji hrvatski šahisti (Vlado Kovačević, Zdenko Kožul, Ivan Šarić, ...) i poneki velikan svjetskog šaha, poput Vasilija Ivančuka.
Ovome valja dodati i uspjeh kluba u dopisnom šahu, disciplini koja je kasnije gotovo iščezla rasprostranjenjem interneta. ŠK "Lošinj" je 1995. bio momčadski prvak Hrvatske, u sastavu Gašpar Purić, Boris Tirkajla, Davor Golek i Ludvig Grego.
Boćanje
"Tradicionalni mediteranski sport kakav je boćanje tek je početkom ove godine postigao 'pravo građanstva' na našim otocima. Iako se boćanje igra iz generaciju u generaciju, a okuplja i stare i mlade, tek je početkom ove godine došlo do organiziranja kluba. Nakon što je na našim otocima izgrađeno nekoliko novih boćališta, a osobito ono kraj marketa 'Zagazinjine' došla je i inicijativa za organiziranjem. U prosincu prošle godine odigran je i prvi službeni susret između lošinjskih i creskih boćara, a u siječnju ove godine i prvi službeni turnir u Malom Lošinju", zabilježeno je u veljači 1990. godine u "Otočkom vjesniku". A 35 godina kasnije, govori nam Pjerino Kučić, pokretač kluba (u zagrade smo dodali prezimena i imena, radi potpunije informacije): "Studirao sam u Rijeci i tamo gledao boćanje, zainteresiralo me. Tu se traži preciznost, nije to nogomet gdje bubneš loptu naprijed pa se igra dalje, haha... Vidio sam da ima potencijala kod onih koji su igrali na Malinu. Milan (Žunić) i Mate (Dragoslavić) su bili konobari u vili 'Karlovac' i tamo su imali boćalište i poslije posla, pa i za vrijeme posla, igrali. Kako sam radio u škveru sa (Šahbazom) Abazovićem, i on je to zavolio, igrali smo na divlje i poslije prešli na pravila. (Josip) Cesarić se zainteresirao, još je njegov tata nedjeljom igrao". Uz navedene, među osnivačima bio je i Zvonko Šalov, prvi predsjednik kluba bio je Neven Glavan, a prva tajnica Biserka Matak.
Uoči osnivačke skupštine u siječnju 1990., odigran je prvi božićno-novogodišnji turnir parova, u čijem su finalu Josip Cesarić i Pjerino Kučić pobijedili Marinka Vidaka i Šimu Poljaka. Klub se na početku zvao "Lošinj-Cres 90", a nakon nekoliko godina, podjelom zajedničke općine, ime Cresa ispalo je iz imena kluba. Od 1991. godine klub se natjecao u ligi, i odmah osvojio prvo mjesto u najnižem rangu. Prvu utakmicu odigrali su u Njivicama ovi igrači: Marinko Vidak, Mate Dragoslavić, Nedo Komadina, Milan Žunić, Pjerino Kučić, Ilija Gušić, Ante Dragoslavić i Nenad Komadina. U prvim godinama, Lošinjani su nizali prva mjesta i napredovali u rangovima, a pritom se do juniorske reprezentacije Hrvatske probio Danijel Pupovac, igrao na Svjetskom prvenstvu 1994. godine u Maroku, a godinu kasnije, u Rijeci, ekipno su bili svjetski prvaci.
Klupska je momčad 1997. godine postala drugoligaš (tada su postojale dvije skupine II. lige), a u to je doba preselila na drugu stranu marketa na Zagazinjinama, na novoizgrađeno, veće boćalište, zadovoljivši uvjete visokog natjecateljskog ranga. U sastavu su bili Nedo Komadina, Nenad Komadina, Milan Žunić, Mate Dragoslavić, Marinko Vidak, Ilija Gušić, Danijel Pupovac, Pjerino Kučić, Danijel Poljak, Kristijan Golubović, Vinko Petrović, Stjepan Marijanović i Martin Stanša. Poslije dvije godine, reorganizacijom natjecanja, pali su u Treću ligu i godinama igrali u tom rangu (s kratkim povratkom među drugoligaše 2005. god.), da bi od 2008. do 2019. bili u Prvoj županijskoj ligi, vrativši se od 2019. u Treću ligu, preimenovanu u Drugu ligu od sezone 2021/22. Pobjednički sastav iz 2019. godine činili su Miljenko Viskov, Marinko Vidak, Ilija Gušić, Teodor Vušković, Ivo Antoninić, Damir Romić, Alen Ivanić, Teo Sintić, Vedran Romić, Danijel Pupovac, Marko Komadina, Mate Dragoslavić i Tomislav Žunić. Novom reorganizacijom, od sezone 2023/24. Lošinjani su u Prvoj županijskoj ligi.
Pjerino Kučić bio je voditelj momčadi od 1990. do 2021. s tim da ga je dvaput zamjenjivao Danijel Pupovac, potom tri godine Ilija Gušić, a od 2024. Pjerinov sin, Vedran Kučić.
Kuglanje
Godine 1953. je u Malom Lošinju, u radionici blizu porte brodogradilišta, nedaleko od današnjeg sjedišta vatrogasaca, otvorena kuglana. Za razliku od sadašnjih automatskih kuglana, netko je nakon svakog hica morao ručno namještati čunjeve na mjesta - obično je to bio netko od djece koja su znatiželjno promatrala igru. Tada je utemeljen Kuglački klub "Jedinstvo" i postojao još sigurno nekoliko godina, a potom mu se gubi trag. Iako tada bez službenog kluba, osamdesetih godina održavane su lošinjske lige, čak i s dvoznamenkastim brojem ekipa. Zanimljivo je da je revijalno u Malom Lošinju igrala i Biserka Perman, 1983. godine bilo je upravo ovdje održano proglašenje Sportaš(ic)a godine u izboru "Sportskih novosti", pa je priređen revijalni susret.
Lošinj je ponovo dobio kuglački klub 1997. godine, kada je osnovan KK "Čikat" - inicijator i prvi tajnik bio je Stjepan Đeri, a prvi predsjednik Zvonko Šalov. Igralo se u kuglani uz vilu "Karolina". Prodajom vile, klub je preseljen u kuglanu kraj Velog žala, ponijevši od 2010. godine naziv "Jadranka hoteli", a od 2023. "Jadrana turizam".
U prvim godinama, momčad kluba se uključila u najniži rang, Četvrtu hrvatsku ligu Zapad, a od kuglačica se istaknula Rahela Vitković, doguravši do nastupa na Svjetskom prvenstvu za juniorke 1999. u Češkoj. Kroz kvalifikacije, kuglači "Čikata" ušli su 2002. godine u viši rang, no izdržali su ondje samo jednu sezonu, pa se sljedeće opet vratili među trećeligaše i održali se do 2007. godine. U toj je momčadi bio Vedran Dumenčić, koji će potom ostvariti velike uspjehe u natjecanjima slabovidnih kuglača. U kategoriji "B-3", odnosno do 10 posto ostatka vida, dosad je jednom ekipno svjetski prvak, pet puta pojedinačni prvak Europe, a ekipno sedam puta - i još se natječe.
U međuvremenu, i kuglačice su ušle u natjecanje, u Drugu hrvatsku ligu Zapad kao najniži rang. U to doba, Lošinjanka Ivana Cesarić igrala je u 1. ligi za riječku "Mlaku".
Reorganizacijom, kuglači su 2011/12. igrali Primorsko-goransku zonsku ligi i bili prvi, pa su u sljedećoj sezoni bili drugoligaši i tu izdržali jednu sezonu. Dalje su nizali trećeligaške sezone, a novom reorganizacijom natjecanja 2023. pali u Četvrtu ligu. Ženska ekipa igrala je Drugu ligu zaključno do sezone 2018/19., da bi se potom rasformirala uslijed nedostatka igračica, a preostale sada igraju u sastavu s muškarcima.
Godinama se u Malom Lošinju održava Hrvatski festival rekreacijskog kuglanja, uglavnom s troznamenkastim brojem sudionika.
Stolni tenis
S obzirom na relativno male troškove, stolni tenis dugo je prisutan na Lošinju, kroz Radničke sportske igre i njihovu kasniju varijaciju "Igre za sve", zatim kroz školske turnire i prigodna lokalna natjecanja. Iz jedno vrijeme mnogobrojne stolnoteniske sekcije Društva za sportsku rekreaciju "Lošinj", 2010. godine proizašao je Stolnoteniski klub "Lošinj". Iste godine pokrenuo je jesenski turnir koji je kasnije postao Memorijal Stjepana Đerija, a od sezone 2013/14. klupska ekipa igra u županijskim ligama. Klub u kolovozu priređuje turnir na glavnom gradskom trgu, redovno sudjeluje na Prvenstvu jadranskih otoka. Najveću konstantu u pogledu nastupanja i dobrih rezultata kroz ovih petnaest godina postojanja kluba pokazali su Dubravko Devčić i Goran Broz, a klubu je ponikao Leo Vekić, otišavši u veće sredine u potrazi za međunarodnim rezultatima.
Streljaštvo
Streljački klub "Mali Lošinj" utemeljen je 1998. godine, i ispočetka se rezultatima isticao veteran Miljenko Zečević, a od srednje generacije Mario Grgurić, Ivan Turkalj i Tomislav Baljak. Na noge je postavljena i klupska škola streljaštva, a njeni su najistaknutiji predstavnici približno od 2004. do 2008. godine, pod vodstvom Grgurića kao trenera, bili Rajko Bogdanović, Fjodor Krstačić i Simon Nikolić, svi iz Velog Lošinja, došavši u mnogobrojnim nastupima i do naslova državnih prvaka u mlađim kategorijama, momčadski i pojedinačno, a kasnije su veće uspjehe imali Kruno Perožić, Mia Baumgarten i Carla Qvarnstrom. Glavnina aktivnosti održavala se u streljani policijske postaje u Malom Lošinju. Posljednje dvije-tri godine aktivnost kluba je znatno manja.
Streljaštvo na Lošinju ima i svoju "pretpovijest" - pedesetih godina XX. stoljeća postojala je streljačka družina u Malom Lošinju, a sedamdesetih godina u Ćunskom.
Biciklizam
Biciklistički sport u organiziranom, klupskom obliku, nema veliku tradiciju; postojao je BK "Napoleon" sa sjedištem u Velom Lošinju, a najveća biciklistička natjecanja otoku su donijeli "vanjski" organizatori. Prije petnaestak godina potez od brda Sv. Ivan, kroz šumu Podjavori do rive u Velom Lošinju otkrili su brdski biciklisti iz Trbovlja i našavši ovdašnje istomišljenike pokrenuli međunarodna natjecanja u biciklističkom spustu, došavši najprije na razinu etape Europskog kupa, a u proljeće 2018. i na razinu etape Svjetskog kupa, što je trebalo biti ponovljeno i 2020. godine, no zbog proglašenja epidemije koronavirusa, natjecanje nije održano, a kasnije više nije održan taj status. Trenutno, neizvjesno je hoće li se popularni "Downhill Lošinj" ponovo održavati, bez obzira u kakvom natjecateljskom rangu.
Plivanje
Plivačka su natjecanja u Malom Lošinju priređivana prije najmanje stotinu godina, uglavnom, kao dio programa različitih natjecanja na moru, zajedno s jedrenjem i veslanjem. U očekivanju eventualno starijeg podatka, raspolažemo onim da je 1928. godine na plivanju na 100 metara u Malom Lošinju najbrži bio izvjesni Ruggero Annese. Natjecanja su održavana i kroz sljedeća desetljeća (Fiskulturno društvo "Lošinj" osnovano je 1947. godine i imalo je plivačku sekciju), a i Nerezinske ljetne igre imale su plivanje u svom programu. U ovom stoljeću, Vaterpolo klub "Lošinj" pokrenuo je školu plivanja, a od 2013. i natjecanje za osnovce, najprije u moru u uvali Čikat, a potom u bazenu istoimenoga kampa. U suradnji s riječkim "Primorjem" održano je i nekoliko natjecanja u daljinskom plivanju.
Triatlon
U triatlonu, kombinaciji plivanja, vožnje bicikla i trčanja (na Olimpijskim igrama prisutnom od 2000. godine), Lošinj nema klub, no to ne znači da nema natjecatelja. Sudjelovali su u nekad popularnom creskom triatlonu, a posljednjih se godina, kao velike sportsko-turističke priredbe, i na Lošinju održavaju masovna natjecanja u triatlonu, na tragu turističke afirmacije otoka upravo u tim trima sportovima koji zajedno čine još jedan - četvrti.
Ronjenje
Kao jedan od sportova proizašlih iz nastojanja za ovladavanjem mora, lošinjsko ronjenje puno veću tradiciju ima kao ključan element podvodnog ribolova, detaljno opisanu u drugom dijelu ovoga feljtona. Ronilački klubovi prvenstveno su usmjereni na ronilački turizam, a u arhivama je zabilježeno nekoliko sportskih rezultata. Na Prvenstvu Jugoslavije u plivanju perajama i ronjenju 1968. godine, lošinjska "Udica" bila je viceprvak, u sastavu Tore, Balenović, Volarić, Brčić, Maljevac i Viskić. Dubravko Balenović je devedesetih godina bio predsjednik Hrvatskog ronilačkog saveza, a u Velom Lošinju je 1999. godine održano prvo Prvenstvo Hrvatske u ronjenju na dah, na kojemu je od dvadesetak sudionika drugo mjesto osvojio Lošinjan Karlo Asl.
Natjecanja u ronjenju godinama su bila dio Nerezinskih ljetnih igara. Dodajmo i da je 1987. godine prvak Hrvatske u foto-lovu bio Enes Rizvić, a viceprvak Nadir Mavrović, dok je sljedeće godine redoslijed bio obrnut.
Pikado
Iako se kao razonoda pikado ovdje prakticirao i mnogo ranije, Pikado klub "Lošinj" utemeljen je 2009. godine i odmah okupio mnogo članova organiziranih u pojedinačna natjecanja i lošinjsku ligu, i to tako da je ona priznata kao jedna od skupina Treće županijske lige, s tim da su u nekim sezonama bolje ekipe s otoka igrale u višim rangovima županijskog pikada. Zaredali su nastupi na masters-turnirima HPS-a, prvenstvima Hrvatske, uvedena praksa organizacije "rođendanskog" otvorenog turnira, a klub koristi prostorije u samom gradskom središtu u Ulici Vladimira Gortana. U izborima za lošinjske sportaše godine, do prvog mjesta došla je Lucija Kodrić u 2022. godini, nakon što je nastupila na Europskom prvenstvu u Španjolskoj.
Veslanje
Novinski izvještaji o dolasku talijanskog kralja Vittorija Emanuelea u Mali Lošinj spominju da je u dočeku sudjelovao i čamac veslačkog kluba, Societa' canottieri "Giuseppe Rismondo".
Pomalo je nevjerojatno da, uoči gotovo idealnim prirodnim uvjetima i činjenici da je veslanje za svakodnevicu otočana (bilo) nezaobilazna vještina, Lošinj poslije nije imao veslački klub. Ukratko, čak i kada su iz privrede stizali signali o dobroj volji za nabavku sportskih čamaca, nije se našao entuzijast ili skupina entuzijasta koja bi žrtvovala svoje slobodno vrijeme i pokrenula ovaj sport, bogate povijesti na prostorima današnje Hrvatske i velikih uspjeha hrvatskih veslača na međunarodnoj sceni. Postoji tek zapis o veslačkoj sekciji pri Fiskulturnom društvu 1947. godine, ali ne i o daljnjem razvoju.
Ipak, Lošinjani međusobno odmjeravaju snage već dugo. Postoje izvještaji i fotografije iz XIX. stoljeća o veslačkim regatama na barkama pasarama u luci Malog Lošinja, na osnovu čega je Klub pomoraca Lošinja 2013. godine organizirao i danas postojeću Veslačku regatu pasara, osmišljenu tako da u luci nastupaju najprije pojedinci, zatim dvojci, a potom slijedi revijalno "super-finale". U međuvremenu, zahvaljujući Eugenu Saganiću, u Srednjoj školi Ambroza Haračića pokrenuta je veslačka sekcija koja se od 1995. godine natjecala na regatama pomorskih učilišta, ostvarujući u nekoliko navrata i prva mjesta u konkurenciji kolega iz drugih jadranskih gradova. Posljednjih nekoliko godina ova sekcija ne postoji.
Zabilježimo i da je veslanje dio programa ljetnih zabavno-sportskih fešti poput Nerezinskih ljetnih igara.
Bridž
Iz sličnih kartaških igara, bridž se razvio u XIX. stoljeću i stekao status sporta, zahvaljujući tome što u ovoj igri sreća nema značajnu ulogu, već je odlučujuće znanje. Kao i šah, bridž ima status sporta priznat od Međunarodnog olimpijskog odbora.
Sportski bridž klub "Lošinj" utemeljen je 2006. godine, zaslugom Esada Kulovića, istaknutog igrača koji se nastanio na otoku i pokrenuo bridž-sekciju u Srednjoj školi Ambroza Haračića, iz koje je proizašao klub. Ipak, zanimanje za bridž među mladima je opalo, a već se godinama lošinjski bridžisti okupljaju u Udruzi umirovljenika i povremeno imaju nastupe van otoka. Živjevši na Lošinju, jedno vrijeme podučavao ih je bivši reprezentativac Vladimir Lamza.
Padobranstvo
Lošinj, odnosno aerodrom blizu Ćunskog, bio je domaćin dva velika natjecanja padobranaca. U rujnu 1985. godine održano je Svjetsko prvenstvo u disciplini "relativ", a pobijedila je reprezentacija Sjedinjenih Američkih Država - i u četvoricama i u osmoricama.
U lipnju 2008. godine održan je Svjetski kup s 30 ekipa iz 16 zemalja. Pobijedili su Čeh Jiří Gečnuk i Slovenka Maja Sajovič pojedinačno, a "Elan ALC" ekipno.
Planinarstvo
Za kraj, bilješka o planinarstvu na Lošinju. Planinarsko društvo "Osoršćica" nosi ime po otočnoj planini visine 588 metara nadmorske visine (vrh Televrin), a utemeljeno je 1990. godine, nakon što je nekoliko godina imalo status podružnice PD "Milengrad" iz Budinščine, zagorskog mjesta iz kojega je na Lošinj doselio Bolto Gaberšek, isprva tajnik, a potom, do 2022. godine, dugogodišnji predsjednik PD "Osoršćica". Osoršćica je još u doba austrijske uprave na otoku bila mjesto za rekreaciju i izlete i razvojem turizma učvršćen je taj njen status. Dani hrvatskih planinara održani su na Lošinju u svibnju 2004. godine, a Društvo je organiziralo niz planinarskih izleta u Hrvatskoj i inozemstvu.
Članak je napisan uz financijsku potporu Agencije za elektroničke medije temeljem Programa ugovaranja novinarskih radova u elektroničkim publikacijama.
