"Glazbeno istraživanje, koje do dana današnjega nije završilo"

Renato Baričević / foto: B. Purić
Renato Baričević / foto: B. Purić
Renato Baričević jedan je od Lošinjana kojima je glazba svakodnevica, mnogo više od kulise u obavljanju redovnih aktivnosti. S višegodišnjim stažem u lošinjskim rock-grupama, prikladan je sugovornik za našu rubriku "Što slušam"...


Koju vrstu glazbe i koje izvođače najradije slušate?

- Ja glazbu stalno istražujem. Volim kopati po raznoraznim žanrovima. Od jazza, popa, hip-hopa, metala, bluesa, rocka, opere, pa sve do elektroničke i klasične glazbe... Od 1900-ih do danas. Znatiželjan sam.
Što se izvođača tiče, trenutno mogu spomenuti sljedeće: "The Three Sounds", Fred Frith, "Tangerine Dream", "Soda Stereo", Šostakovič, Vangelis, "Voivod", "Doktor Spira i ljudska bića", Kendrick Lamar, "Trobecove krušne peći", Nikola Vranjković, Andrej Šifrer, Masayoshi Takanaka, John Coltrane, Tatsuro Yamashita, "The Sound", "Ween"... Iskreno, lista je doista predugačka za sve nabrojati.

Zbog čega baš ti žanrovi i izvođači, što vas tome privlači?

- Glazba izražava emocije, ponekad na konkretniji način, a ponekad na manje konkretan. Uostalom, čak i jednostanične životinje reagiraju na zvuk. Pretpostavka je da naš odgovor na glazbu počinje na staničnoj razini i rezonira cijelim putem kroz naš um do viših moždanih funkcija. A najvažniji dio našeg emocionalnog odgovora jedinstven je za svakog slušatelja. Ono što osjećamo od glazbe je kao ono što osjećamo od zalaska sunca. Zalazak sunca ne sadrži emocije, to je fizički fenomen koji nema nikakve veze s nama. Možda su i dinosauri uživali u njima. U svakom slučaju, osjećaji su naši, neki od njih univerzalni za ljude, neki individualni. Na kraju, izvor takvih odgovora je stvar magije i misterije, pa glazba odzvanja magijom i misterijom svemira.
Uvijek me veseli otkriti nešto novo ili staro, što dosad nisam čuo. Žanr mi je nebitan. Jednostavno volim glazbu. No, volim i tišinu. Pogotovo kad započne ljetna kakofonija, ha-ha.

Koju ste glazbu i izvođače slušali ranije i zbog čega ste prešli na druge?

- Moja prva ljubav bila je klasična glazba. Frederic Chopin i Bach. Te privlačne melodije podvrgnule su me satima mentalnog ponavljanja i stekao sam neprekidne glazbene halucinacije koje su me napadale noću i danju, što me, na kraju, navelo da se i sam okušam u stvaranju glazbe.
Spomenut ću i "Black Sabbath", "Queen", "Beatles", "The Doors", INXS, "The Cure", "Morphine", Boba Dylana, Jimija Hendrixa, "Pink Floyd", Davida Bowiea, "Deep Purple", "Smak", EKV, "Majke", "KUD Idijoti", "Block Out", "Indexi", "Atomsko sklonište", "King Crimson", "No Means No", "Death", Syda Barretta, Kevina Ayersa... Bilo je toga podosta.
Potom sam krenuo u glazbeno istraživanje, koje do dana današnjega nije završilo. Zauvijek znatiželjan.