Koju vrstu glazbe i koje izvođače najradije slušate?
- Glazbu uvijek slušam analitički, kada mi neki genijalac privuče pažnju svojom vještinom i uopće mi nije bitno da li je to "a capella" pjevanje Bože Vreće, Divne Ljubojević, ili vokalna obrada "Blue Rondo a la Turka" Al Jarreaua i Brubecka, ili dionica bubnja Eloy Casagrandea ("Sepultura"), Marca Minnemanna ("The Aristocrats" i puno drugih projekata) ili ona boleština od pjesme "Lucid interval" ("Cephalic Carnage") ili kako je mladi Kiske otpjevao "Keeper of the seven keys, Part 2" ili energija Brucea Dickinsona na koncertima u mlađim danima, ili kako su Oliver i Hauser odradili koncert u Puli ili kako je Franci Blašković opjevao situaciju u pjesmi "Kulturist", kako je Dimaš Kudaibergen otpjevao "S.O.S.", možda je morbidno, ali nešto najbolje što sam čuo u zadnjih petnaest godina je pjevanje na sprovodu jedne propovjednice (MaLinda Sapp) kojoj su kolege došle otpjevati misu... Sve što sam nabrojao je genijalno i različito, a podrška mojoj tezi da vrsta i žanrovi u glazbi baš ne drže vodu je bend "Dirty Loops", koji su se baš pozabavili time da prezentiraju publici kako najobičniji pop-pjesmuljci mogu postati remek-djela u rukama pravih majstora. Nadam se da je prosječni čitatelj već odustao i da nitko neće "googlati" nabrojano!
Danas, zahvaljujući internetu, imamo pristup beskrajnoj količini glazbe, pa je zapravo nemoguće zaustaviti se na jednom izvođaču duže od pola dana i ako krenemo u istraživanje, vjerovatno ne bismo do smrti uspjeli čuti ni pet posto svega što izlazi.
U zadnje vrijeme su me oduševila neka djeca npr. Senri Kawaguchi, JD Beck & Domi (jako padam na precizne ritmičare, jer sam u životu uvijek bio okružen poluprosječnim bubnjarima, pa mi ovi genijalci liječe stare rane...) Svakodnevno se rađa brdo genijalaca od kojih ćemo neke čuti, a većina će nam, nažalost, promaknuti.
Zbog čega baš ti žanrovi i izvođači, što vas tome privlači?
- Moj odnos prema glazbi je odmalena očigledno bio drugačiji od većine ljudi, nikad je nisam dijelio na žanrove, zemlje podrijetla, nikad je nisam povezivao sa zabavom ili plesom - jedina mi je podjela bila koliko je dobar, tj. genijalan netko tko barata instrumentom ili vokalom. Često sam znao slušati samo dionicu bubnja, vokala ili drugog instrumenta, bez da se zamaram ostalim linijama koje mi nisu interesantne u konkretnoj pjesmi.
Koju ste glazbu i izvođače slušali ranije i zbog čega ste prešli na druge?
Da ste me ovo pitali prije trideset godina, bilo bi jednostavno, jer sam imao par ploča i kazeta, pa bi ih lako nabrojao i to bi bilo to!
Uglavnom, glazba meni nije paravan za tišinu, slušam je samo kad imam vremena za nju, ali onda radim samo to i ne želim okolne zvukove, a u obratnom slučaju, ako radim bilo što drugo, želim to raditi u apsolutnoj tišini, da mi nikakva glazba ne odvlači pažnju. Zato nikad ne slušam ništa dok vozim, ili dok se odmaram, u životu nisam nikad upalio radio (osim za novac) jer mene slušanje glazbe zapravo iscrpi i ne volim je slušati usput, zapravo ne volim uopće slušati glazbu, osim kad je analiziram ili istražujem nove horizonte. Nekako mi je kad dođem kući s posla, od sve glazbe i buke ipak najdraža tišina.
