Slučaj je htio da se mala ekipa Otočne razvojne agencije u Cresu na nekoliko mjeseci pojača mladom pripravnicom pristiglom iz Francuske. Zove se Pauline i oduševljena je creskom prirodom i prijaznošću ljudi...
Pauline Flipo završila je preddiplomski studij zemljopisa i povijesti, a sada na Sveučilištu "Paul Valéry" u Montpellieru odrađuje prvu godinu postdiplomskog studija. "Prošlo ljeto bila sam na odmoru u Hrvatskoj - na Korčuli, Braču, Hvaru i u Dubrovniku. U dva tjedna zaljubila sam se u krajolike i more", ispričala nam je Pauline, koja je poželjela praktični dio studija odraditi upravo u našoj zemlji. Zašto baš Cres? Eto, bio je prvi rezultat prilikom internetskog pretraživanja projekata lokalnog razvoja u Hrvatskoj. Putem e-maila javila se Ugu Toiću, fakultet je prihvatio tu varijantu i Pauline je, barem privremeno, postala mještanka Cresa.
"Proučavam ruralna područja, a ovo mjesto je savršeno za moje studije, različito od bilo čega što bi bilo u Francuskoj. Zanimljivo je jer ujutro radimo uredski, a popodne sve to možemo vidjeti i doživjeti u praksi. Ovdje ima vremena za dugoročne projekte. Radimo na problemu divljih svinja, te na projektu očuvanju gromača - u suradnji s ustanovama iz drugih zemalja kandidiramo za sredstva EU i nadamo se potpori", kazala nam je mlada Francuskinja.
U prilagodbi na život u Cresu od velike joj je pomoći kolegica s posla Tanja Kremenić.
"Dolazim iz velikog grada s prometnom bukom, a ovdje je tako mirno. Pješačim, planinarim, stalno sam u prirodi. Krajolici su predivni, more je bistro i sačuvano i ovakvog nečega u mom kraju nema. Udomaćila sam se, a Tanja mi je pomogla u svemu. Ne govorim hrvatski, ali se sporazumijevamo na engleskom - čini mi se da ljudi ovdje puno bolje govore engleski nego Francuzi. Lijepo je to što ovdje, i kada sam u većem društvu, prijatelji međusobno razgovaraju na engleskom pa mogu pratiti razgovor, tako da mogu reći da sam imala sreće, jer sam po prvi put tako dugo odvojena od obitelji i prijatelja i bojala sam se da ću ovdje biti usamljena", nastavlja studentica.
I s financijske strane nije loše - osim školarine prema programu studentske razmjene "Erasmus Plus" - svakodnevni su životni troškovi manji nego u Francuskoj, a mali problem predstavlja nešto skromniji izbor hrane u trgovinama, od onoga u njenoj domovini.
Zanimljivo je čuti i primjedbe na situaciju koju je zatekla na otoku: "I kod nas postoji ovčarstvo i poljoprivreda na terasama. Međutim, u Francuskoj postoji trend povratka na selo, a ovdje su na selu ostali samo stariji. Vidim kako bi se stanje moglo popraviti, i to bez masovnog turizma. Mogućnost bi bila eko-selo, ne na način hipi-zajednica iz sedamdesetih godina, jer ne valja biti potpuno autonoman, već u suradnji s trgovinama u gradovima. Ali, puno je prepreka, poput problema vlasništva nad terenima. Divlje svinje su veliki problem i potreban je akcijski plan za rješavanje tog problema, no nedostaje suglasnosti oko ovog pitanja."
Kako nam je kazala, Pauline želi i dalje putovati i raditi na projektima povezanim s održivim razvojem, a ne isključuje mogućnost da i po završetku pripravničke prakse ostane u Cresu, pronađe li ljetni posao.