Rođen 29. rujna 1953. godine, doselio je na otok 1982. godine iz Dvora i 37 godina radio kao učitelj generacijama Veloselaca, stekavši omiljenost među djecom. Polazilo mu je za rukom ono što ne uspijeva svakome - prenijeti na djecu znanje i vrijednosti, a da pritom djeci trajno ostane prijatelj i kada ona postanu mladi, potom i odrasli ljudi. Optimističan i vedre naravi, volio je društvo, šalu i glazbu, a slučajan susret s njim rijetko bi kada ostajao samo na kratkom pozdravu.
Njegove su osobine pogotovo do izražaja došle u bavljenju sportom, a najdublji je trag ostavio baveći se tenisom i (malim) nogometom. S lošinjskim nogometnim klubom sudjelovao je u osvajanju prvog mjesta u Primorskoj ligi 1989/90. godine, a još donedavno redovno je igrao na veteranskim susretima, baš kao i u teniskom klubu, čiji je član godinama bio, angažirajući se i na terenu i izvan terena. Otpočetka je bio sudionik tradicionalnog malonogometnog susreta učitelja i učenika OŠ Marija Martinolića povodom Dana škole - lani mu je na tom susretu priređen oproštaj povodom odlaska u mirovinu, a s pune tribine sportske dvorane orilo se "Učo, Učo".
