Sa sudjelovanjem kazivača i (višegodišnjih) partnera - otočnih kolekcionara, Branka Reljac i Zrinka Ettinger Starčić priredile su izložbu sastavljenu od nekadašnjih igračaka, dječjih krevet(ić)a, kućnih potrepština, fotografija, dokumenata te tekstova u kojima su opisani uvjeti u kojima se na Lošinju, Unijama, Susku, Iloviku te jugu Cresa skrbilo o trudnicama, obavljali porodi i podizala djeca, ali i kako je izgledala dječja svakodnevica kroz obaveze i razonodu. Nekoliko fotografija za ovu je priliku otisnuto u velikim formatima, pa je tako u jednom od kutova galerije "Fritzi", posvećenom otoku Iloviku, pozornost privukao veliki format fotografije Bruna Jerolimića, sada 66-godišnjaka, a na fotografiji dječaka u trećoj godini života. "To je snimljeno u vrtu iza naše kuće, blizu rive. Mislim da su to bila stabla breskve, a iza njih je gromača. Vjerojatno je fotografiju snimio netko od naših koji je živio u inozemstvu, jer mi nismo imali fotoaparat", prisjetio se Jerolimić, koji desetljećima čuva ovu i druge fotografije, koje je za ovu prigodu podijelio s javnosti.
Uz izravna kazivanja, korišteni su i ulomci i fotografije iz većih objavljenih knjiga i časopisa, poput knjiga "Ruke moje matere" i "Nerezinski libar" Julijana Sokolića, "Una volta a Lussin..." Else Bragato i članaka Ljuba Galjanića, Dinka Zorovića i Franka Kučića u "Puntarskom foju".
Iz današnje perspektive, neke prakse čine se u najmanju ruku neobičnima - "Umjesto današnjih dudica, djeci se stavljala krpica u usta s umotanom žličicom šećera, a ako su bila nemirna, često se ta krpica umočila u laganu bevandu da ih smiri i uspava", navedeno je u kazivanjima s Ilovika. "Djeca mlađa od pet godina nisu sudjelovala u poljoprivredi ili poslovima: tek kad bi krenula u školu, pomagala su s manjim poslovima; hranjenje životinja, donošenje sitnica. Žene bez muževa nisu slale malu djecu na težak rad u polju, unajmljivale su muškarce za te poslove, a zauzvrat bi pomagale u berbi i razmjenjivale dobra poput ulja, vina ili uroda. Novac je bio rijetkost do vremena nakon rata", zabilježeno je na Unijama. "Otac, vođen instinktom poslovnog čovjeka, koristio je svaku priliku da svoju djecu rasporedi po oceanima i kontinentima. Tako bi, primjerice, dječak od jedva desetak godina provodio ljetne praznike na brodu napola učenik, napola pomoćnik, izložen uraganima i gruboj, neukoj posadi. Tako se očeličio...", stoji u prilogu iz Malog Lošinja.
Gošća Noći muzeja u palači "Fritzi" bila je dr. Ivana Miočić s Odsjeka za pedagogiju Filozofskog fakulteta u Rijeci, koja je s dr. Jasminkom Ledić uredila knjigu "Nekako smo bili puno više dica - fragmenti sjećanja na djetinjstvo u Hrvatskoj sredinom 20. stoljeća". Miočić je pred pedesetak posjetitelja opisala rad na ovoj knjizi, zasnovanoj na 199 razgovora s osobama rođenim od 1926. do 1962. godine, a koje je 112 studenata obavilo tijekom proteklih devet godina.
Muzej Apoksiomena
U drugom izložbenom prostoru Lošinjskog muzeja, Muzeju Apoksiomena, Martinela Mužić priredila je izložbu "Sastavljeni svjetovi - umjetnost kolaža" opisavši prisutnost kolaža kroz povijest umjetnosti s naglaskom na poznate autore, uz priložene kolaže iz fundusa muzeja te novije dječje radove u ovoj tehnici. Ta izložba publici će ostati dostupna do 7. veljače.
