Više puta ste bili na Cresu i Lošinju, surađivali s ovdašnjim astronomima. U predavanjima i radijskim emisijama postavljate dijagnozu društva. Što ove lokalne zajednice poput ovih naših doista mogu napraviti na svojoj samodostatnosti?
- Ne postoji samodostatnost. Otok je bio samodostatan prije 150 godina kada se živjelo od mora, kada je imao ljude koji su bili čelični i mogli preživjeti i dobro živjeti od mora i kamenjara. U današnjoj mladosti nemamo tu snagu preživljavanja. Za otočane se govorilo da su škrti, no to nije bilo bez razloga, jednostavno su morali to, što su imali, pretvoriti u opstanak. Takve potrebe, takve strasti za znanjem, kod mladih više nema. Pomorska škola u Lošinju, uz onu u Bakru, bila je pojam u Carstvu i cijelo Carstvo ovisilo je o tim školama, dodajmo još Piran i poneku drugu. Za opstanak, bitno je ima li dovoljno djece, jesu li školovana, imaju li znanje i strast i ima li lokalna zajednica ima spremnost za opstanak. Koliko se posto djece koja odu studirati u Zagreb vraća natrag? Ima li Dom zdravlja budući lokalni kadar ili smo ostali bez njega? Kada se da odgovor na ta pitanja, vidjet ćemo da li u gradu treba paničariti ili ne. Općenito u lokalnim sredinama, nema priče o opstanku, ako se ne vodi računa o tim stvarima.
Izražena je brojnost lažnih stručnjaka koji šire lažne informacije, koji se prelijeva u politiku i javni prostor. Kako se od toga obraniti?
- Postoji samo znanstvena metoda. Ili, kako to rade djeca, ako te jednom uhvate u laži, više mu ne vjeruju. Nažalost, bit će toga sve više jer smo u svijetu prodaje snova. Prodavača magle bit će puno i iskoristit će ljude i lokalnu zajednicu. Doći će neki navodni ekspert iz metropole, muljator i kicoš i ovdje prodavati maglu. Sve to imamo npr. u francuskoj književnosti otprije dvjesto godina, pa u "Pokondirenim tikvama"...
Komentirate vrlo širok raspon tema, kako vi dolazite do informacija i kako filtrirate izvore informacija?
- To je teško reći. Kada je neka informacija previše dobra, vjerojatno nije istinita. A postoji starinska izreka, kada god bi se u Istri nešto nudilo kao novo, prvo treba pomisliti da je "sliparija", da nije dobro. Pratim izvore s referencama i da bi članak bio objavljen u časopisu, mora imati tri recenzenta. Izuzetno rijetko pogriješe, a kad se to i desi, ispričavaju se i po tri mjeseca. Postoje blogeri, to više nisu samo novinari, nego novinari koji filtriraju i traže istinu, koji također paze da si ne upropaste reputaciju. Ne možemo više govoriti o povjerenju u novine s reputacijom, jer novine imaju vlasnika i urednika, nego treba tražiti novinare s reputacijom. Postoje interesne grupe na Redditu, gdje su eksperti i koji komentiraju prije nego što nešto postane vijest, jer su i sami radili na tome. Teško ćeš poslušati vijesti i moći reći da je sve korektno; ne - jer postoji nečija agenda, iza toga postoji komercijalni interes.
Savjetujete li osobe na čelnim dužnostima? Zovu li vas?
- Ne u smislu savjetodavne uloga. Ponekad razgovaram s ljudima koji su pri moći, ali i oni, kada sjednu na ta mjesta, otkriju da nemaju moć. To se naziva nemoć moći. Otkriju da je budžet kakav je, da postoje sindikati, pa onda pokušavaju napraviti "nešto između" i često su ti ljudi, koji dođu na vlast, izrazito razočarani stanjem koje su zatekli. Naprosto, nije sve isto, ima načelnika koji dođu iz očaja i zbilja žele da zajednica procvjeta, jer u njoj i sami žive, i njihova djeca. Ne možeš generalizirati ni osobe ni stranke, postoje osobe koje su prave za ta mjesta i one koje nisu.
Uz pesimizam koji dolazi iz dijagnoza društva, što ili tko vas potiče na daljnji rad?
- Obično strast postoji kao glavna motivacija, a jači od strasti je inat. Pokušali smo napraviti nešto dobro, pa je hrpa njih to htjela zatući jer se ne uklapa u njihovu sliku. I onda napraviš nešto iz inata, samo zato jer su rekli da to neće proći. Glavni posao je pripremiti sljedeću generaciju da odradi posao. Da, bilo bi sve pesimistično, da ne radimo za djecu, jer smo njima odgovorni, ona pitaju kako da uspijemo u životu, kako da radimo ono što zbilja želimo. Naša odgovornost je prema djeci i roditeljima, i ako su na vlasti pametni, iskoristit će to. Ako ne, njima je na štetu. Situacija se može opisati s "Titanicom" - postoje oni koji vide da je brod udario u santu, pa uđu u salon gdje svira muzika, gdje im nitko ne vjeruje... Onda trpaju djecu u čamce za spašavanje, to je naš posao. A hoće li se brod izvući, to je već drugo pitanje.
