U našoj rubrici "Što slušam", o glazbenim preferencijama govori Irena Dlaka, povjesničarka umjetnosti iz Malog Lošinja...
Koju vrstu glazbe i koje izvođače najradije slušate?
- Koju vrstu glazbe slušam? Teško pitanje. Možda bi bilo bolje pitati koju vrstu glazbe ne slušam... Ipak, danas su to više "klasici" rocka, popa i jazza, npr. David Bowie, "Queen", Annie Lennox, "U2" ili Billy Holiday, Harry Belafonte, Nat King Cole i sl., a manje stvari s top-lista ili neki još neafirmirani bendovi i pjevači. Volim poslušati i dobru filmsku glazbu (Williams, Morricone, Vangelis), etno i world music, gregorijanske korale i suvremenu duhovnu glazbu, barokne autore i belcanto. Naravno, slušam i naše izvođače i autore, od "Leta 3", EKV i "Grada", preko "Hladnog piva", TBF i "Elementala", do Olivera, Josipe Lisac i Arsena Dedića. Ima toliko dobre glazbe, da se nikada nisam zamarala žanrovima.
Zbog čega baš ti žanrovi i izvođači, što vas tome privlači?
- Kod glazbe me podjednako privlače dobar tekst kao i dobar ritam, melodija ili aranžman, a iznad svega iskrenost u interpretaciji. Izvođač ne mora biti vrhunski pjevač ili virtuoz instrumenta, već mora pogoditi "ravno u srce", jer glazba je takva umjetnost – direktna i univerzalna.
Koju ste glazbu i izvođače slušali ranije i zbog čega ste prešli na druge?
- Od najranije mladosti sam slušala sve što mi je došlo pod ruku ili do uha, a velika većina stvari koje su mi se onda svidjele, sviđaju mi se i danas. Zašto i ne bi ako su dobre. Prva kaseta koju sam kupila svojim džeparcem bio je album "Odbrana i poslednji dani" grupe "Idoli". I danas ga slušam s jednakim oduševljenjem, kao i antologijske albume "Filma", "Haustora" i drugih "novovalovaca". Kada sam kao srednjoškolka otkrila grupu "U2", postala sam i ostala njihov veliki fan i preko njih došla do tradicionalne irske glazbe koja me prati čitav život. S druge strane, odrastala sam i na festivalu San Remo i talijanskim kantautorima, kao i svi koji su tih godina bolje vidjeli i čuli talijansku televiziju i radio od naših programa. Glazba se taložila (i još uvijek se taloži) u mojoj "glazbenoj memoriji" i čini bitan dio mog života.