Kaže, baka joj je rođena na Unijama, a pradjed je bio svjetioničar na Galioli. Na Unije dolazi otkad zna za sebe, kaže da je njena obitelj uvijek živjela godinu "od Unija do Unija", a da ima osjećaj da je u godinama u kojima može vratiti Unijama ono što su one dale njoj.
Kako je došlo do pokretanja festivala?
- Godinama sam se "prikrpavala" Svetozaru Vukeliću kada je nešto organizirao, a sada mi je sin odrastao i radim od kuće (informatičke poslove, op.a.). Ideja za festivalom rodila se lani za vrijeme projekcija filmova, srela sam producenta Matiju Radeljaka i proveli smo zimu osmišljavajući festival - bilo je to "brainstormanje" putem poruka na "Whatsappu". Pripremili smo radne akcije, pa igre, sport, ovo i ono i tako ujedinili ljude... Ne mogu gledati ljude koji po cijele dane sjede ispred slastičarne, a ima ih koji svašta znaju i mogu, samo ih je trebalo ujediniti. Unije su tužne, propadaju, nema veselja, kao da su zaboravljene. Uz sve ovo (pokazuje građevinske radove na rivi, op.a.), imam osjećaj zaboravljenosti Unija.
Kako je protekao ovogodišnji SURF?
- Ove godine smo se "potrgali", a za drugu ćemo godinu biti pametniji. Gordan Topić ima viziju turizma na Unijama, da se ovdje uživa na tihi način, pod nazivom "Nia Art". Organizirao je noćne šetnje po Unijama, zatim filmske projekcije, sve to tako da se otok oživi na drugačiji način. Imali smo projekcije isječaka filmova u divljini svaki utorak i četvrtak. Njegova žena Jasmina Topić organizirala je pričanje priča za laku noć. Uključila se Anita Šteter, javivši da stiže na Unije dan uoči Svjetskoga dana glazbe, s idejom da ona i kćer naprave koncert. Pa je onda ostalo da svaki drugi ponedjeljak održe koncert. Došao je i Muri, kojemu ne znam ni pravo ime, s idejom da bi sudjelovao u festivalu radionicom slaganja Rubikove kocke i on to vodi svake nedjelje.
Napravili smo akciju uređenja parka pod motom "uradi sam" i to ćemo nastaviti. Izrađivali smo klupice i natpise od naplavina. Glavni dio festivala je za nama, a sastojao se od šesnaest filmskih dana, gostovao nam je "Liburnija filmski festival", imali smo projekcije crtića i glavni dio pod nazivom "Hrvatski film je dobar film".
Za Dan "Oluje" imali smo natjecanja; alku, turnire u beli i odbojci. Napravili smo "stoljetnu fotografiju" te natjecanje na SUP-ovima ("stand up paddle" - veslanje na dasci, op.a.) za klince i odrasle, umjesto ranijeg krosa. Održali smo na plaži i turnir u bacanju "žabica" za odrasle i djecu. Napravili smo projekcije fotografija Andreja Štimca. U srpnju smo imali ekološki seminar, koji se trebao zvati energetski. U planu je gradnja solarne elektrane, pa je došlo njih dvadesetak sa zagrebačkog sveučilišta i iz "Ericsson Nikole Tesle" iz Zagreba. Na radionici gradnje meteostanica, prosjek godina polaznika bio je 55.
Projekt smo prijavljivali Turističkoj zajednici Lošinja, pa je "korona" to sve dovela u pitanje, no kako smo već sve bili razradili, išli smo "glavom kroz zid".
Kakvi su planovi za sljedeću godinu? Postoji li želja za omasovljenjem događaja ili želite da ostane ovako?
- Već sada počinjemo pripreme za iduću godinu. Radit ćemo program i tražiti izvore financiranja. Nećemo omasovljavati u smislu da dovlačimo turiste, jer oni ionako na Unijama ne bi imali gdje spavati, već tako da dovodimo nove izvođače i da uključimo nove ljude u organizaciju i time dignemo kvalitetu programa. Ovo je bila pokusna godina, da saznamo što treba promijeniti i poboljšati. Ovo ljeto smo Matija Radeljak i ja to više-manje sami "odvozili" i bilo je vrlo naporno. Planiramo da koncept ostane cjeloljetni, a filmski festival sigurno ostaje.
