Nakon niza kišnih dana, gotovo prigodno je na Lošinju osvanuo sunčan dan kao lijepa kulisa povratka s ekspedicije. "Nulti" doček bio je već ispred rta Anuncijata, koji u lošinjskoj pomorskoj tradiciji ima važnu ulogu kao mjesto pozdrava otočnih pomoraca sa svojim obiteljima, a potom je u pratnji jedrenjaka "Nerezinca" i flote barki i jedrilica članova JK "Jugo" i drugih uslijedio ulazak u lošinjsku luku. Ne odmah i privezivanje uz Rivu lošinjskih kapetana, gdje su čekali znatiželjni mještani, nego najprije u pomorskom graničnom prijelazu na Privlaci - carinske formalnosti moraju biti obavljene čak i u ovakvim, posve specijalnim plovidbama.
Bez obzira na kašnjenje, članovi obitelji, prijatelji, članovi posade koji nisu bili na završnom dijelu plovidbe i drugi jedriličarski kolege iz Jedriličarskog kluba "Jugo", nisu se razilazili i strpljivo su dočekali dolazak crvenog broda u luku i njegovo pristajanje na vidnom mjestu uz Rivu lošinjskih kapetana. Zavladalo je oduševljenje kada je "Hir 3" došao dovoljno blizu da se s rive jasno vidjelo posadu, a naročito nakon što se jedrilica primaknula rivi. Jasno, u prvom planu bili su roditelji dvojca u crvenom, a nakon zagrljaja uslijedio je niz čestitaka okupljenih - uz pjenušac, razbijanje krokanta i glazbu harmonike. Doček je organizirala Turistička zajednica Lošinja, čija obilježja "Hir 3" ima na jedru.
"Kada ste toliko dugo sami na moru, a onda vas dočeka toliko ljudi, jako je neobično. Još nemam dojmove, još to sve nije 'doprlo' do mene i ne mogu vjerovati da je sve uspjelo kako sam planirao i da sam dokazao da je Zemlja okrugla. I kada smo imali prvu havariju, nisam namjeravao odustati - toliko sam tvrdoglav da mi to nije palo napamet i ne bih mogao živjeti sam sa sobom, da sam odustao nasred puta", kazao nam je Saša Fegić neposredno po iskrcaju na rivi. Na naše pitanje smatra li da se u njemu nešto promijenilo nakon ove ekspedicije, kazao je da "misli da će imati više mira, prihvaćati stvari i ne živcirati se zbog gluposti i da ga se neće toliko doticati dnevna politika i slične stvari zbog kojih bi se inače živcirao". Tome u prilog ističe da je u svim susretima na moru i lukama nailazio na dobronamjernost i pomoć: "Šteta je da takva zajednica funkcionira samo na moru, a ne i na kopnu".
Zadovoljna je i Marina Đukanović, koja sudjelovanje u ovom putovanje ocjenjuje kao "najbolju stvar koju je za sebe napravila u životu" i preporuča svakome da se, ako si to ikako može priuštiti, na neko vrijeme makne od svakodnevice i provede neko vrijeme na brodu u dobrom društvu. Ima i planove za dane nakon odmora: "Treba se vratiti u stvarnost i nakon dvije godine trošenja novaca, početi zarađivati. I obnoviti 'Hir' koji je trenutno u vrlo trošnom stanju i onda svakako nastaviti jedriti". I dok je Fegiću na putu najviše nedostajala mogućnost da s prijateljima ode na kavu ili pivo, ona ističe da joj je nedostajao jedino topli tuš.
Na putovanju od oko 39 tisuća milja, osim njih dvoje na "Hiru" su u pojedinim etapama jedrili Nebojša Petrović iz Zemuna, Ante Bučević iz Zagreba, Andrej Prpić iz Poreča, Branislav Bojić iz Kragujevca, Ivana Kordić iz Zagreba, Zorislav Kiš iz Zagreba, Nelson Rabak iz Pule i Tihomir Mlinar iz Melbournea.
Ovo oplovljavanje svijeta, s izraženim lošinjskim štihom, ipak za "Hir 3" nije bilo prvo - nešto stariji čitatelji prisjetit će se ekspedicije iz 1989/90. godine, kada je plovidbu oko svijeta vodio tadašnji vlasnik i kormilar "Hira" Mladen Šutej, a šira javnost o tijeku putovanja doznala je prvenstveno iz vrlo gledanih televizijskih dokumentaraca Marija Saletta.
