Zasvijetlile prve žarulje na Tramuntani
Između ostaloga, u napisu Vladimira Šaina, dan je izvještaj o radovima na elektrifikaciji Tramuntane, sjevernoga dijela otoka Cresa. Šain je naveo da su prije tri mjeseca, dakle uoči 1981. godine, zasvijetlile prve žarulje na Tramuntani, odnosno Vodice, Predošćica i Dragozetići, a "Elektrodistribucija" dobila sto novih potrošača, od čega sedamdeset u Dragozetićima: "Može se samo zamisliti kakvo je bilo oduševljenje mještana u Dragozetićima kad su Novu 1981. godinu dočekali sa električnim svjetlom u svojim domovima". U istom prilogu, stoji da se do svibnja očekuje priključenje na mrežu Filozića i Porozine te do kraja 1981. godine Beloga i Svetog Petra.
U analizi turističkog prometa Općine Cres-Lošinj za 1980. godinu, Igor Braškić navodi da je ostvareno 2.329.119 noćenja, odnosno 231.631 gost, najviše dotad. Od ukupnog broja noćenja, 1.205.958 noćenja bilo je u Malom Lošinju, 286.516 u Velom Lošinju, 228.114 u Nerezinama, 223.376 u Cresu, 150.680 u Punti Križa, 85.569 u Osoru itd. "Umjereno povećanje cijena hotelskog smještaja, smještaja u kampovima te izuzetno niska cijena privatnog smještaja u odnosu na druga turistička područja zadržali su nam konkuretnost na domaćem i stranom tržištu", naveo je Braškić, upozorivši i na probleme koji su se odrazili na to da rezultati ne budu još bolji: "Problem snabdijevanja osnovnim prehrambenim artiklima i nekim robama široke potrošnje u vrijeme najveće potražnje; slab kvalitet, a negdje i potpuno zanemaren, prvenstvno komunalnih usluga, što se naročito odražavalo u prekapacitiranim kampovima; neadekvatne PTT usluge (objašnjenje za mlađe: pošta-telefon-telegraf, op.a.) u pojedinim mjestima, a naročito u prodaji goriva nautičarima, kao i neprikladno radno vrijeme trgovina i pojedinih servisa". Dan je i pregled po vrstama smještaja: 39,4 posto u kampovima, 31,2 posto u privatnom smještaju, 12,8 posto u hotelima, a 16,6 posto u odmaralištima.
U uvodniku ovoga dvobroja, misli snažno obilježene tadašnjim političkim trenutkom, poput "Vrijeme koje nam predstoji do Kongresa samoupravljača trebamo iskoristiti za analizu samoupravne prakse u našoj sredini", ali i kritička oštrica: "Posebno je naglašen princip demokratičnosti i javnosti kadrovske politike. Nepoštivanje tih principa nužno dovodi do subjektivizma na tom važnom području društvenog života sa svim njegovim negativnim posljedicama. S jedne strane izrasta moć onih grupa i pojedinaca koji odlučuju o kadrovima i s druge strane dolazi do pojave dodvoranja pojedincima. Suvišno je napominjati da je dodvoravanje podjednako ponižavajuće i za one kojima se dodvoravaju i za one koji se dodvoravaju". Što se otada promijenilo, prepustit ćemo ocjeni čitatelja.
Ususret Danu žena, Nikola Kirić napisao je kraći prilog o Mariji Jukopila, izrađivačici goblena iz Ćunskog. "Moj muž Bepo, bio je u svoje vrijeme gostioničar u Ćunskom, a sada je u penziji... a penzija mala. Treba živjeti, prehraniti se. Iako zarada na goblenima i nije tako velika kao što je uloženi trud i rad u njihovoj izradi, ja radim taj posao jer ga volim, a ujedno me fizički i psihički odmara", otvorila se ova domaćica. Na istoj stranici je i bilješka Dinka Deželića: "U Beleju živi čestita, poštena i skromna obitelj Josipa i Marije Muškardin. Ova je obitelj obdarila svoje selo s jedanaestoro djece - 9 ženske i 2 muške. Svi su već oni danas odrasili i zapalili vatru novih ognjišta. Od njih jedanaestoro, šestero su prosvjetni radnici: Marija, Karmela, Bernarda, Paola, Đulija i Rita. Sve one već godinama i godinama strpljivo i marljivo rade u prosvjeti. Tko zna koliku su već sve djecu naučile baratati onim 'čarobnim' štapićem - olovkom..."
Vozili smo po bijelim cestama prepunim rupa...
Na cijeloj stranici predstavljen je 58-godišnji Gvido Balon, Valunjan nastanjen u Cresu, 22 godine vozač "Autotransa" i novi umirovljenik. "Vozili smo ispočetka po bijelim uskim cestama, prepunim rupa, u prašini, krcati putnika, jer je tada bila jedna jedina brodska veza s Rijekom. Asfalt je puno toga promijenio nabolje", prisjetio se Balon, za kojeg je u prilogu istaknuto da nije imao nijednu prometnu nesreću.
Na naslovnici dvobroja bio je motiv iz Orleca, kojemu je posvećen i reportažni dio, u kojem je na početku opisano sudjelovanje mještana u antifašističkoj borbi, zatim poratne (ne)prilike, uvođenje vodovoda i gradnja Zadružnog doma, dolazak električne rasvjete, asfaltiranje prilazne ceste, pa i poveći popis pomoraca iz sela, sve do tada aktualnog trenutka Orleca, u napisu Antuna Turčića.
Ferruccio Budinić "Gardobas" i Anton Stuparić "Pastrović" sastavili su popis obiteljskih nadimaka "starosjednih" obitelji Velog Lošinja, vrijedan zapis o mjesnoj baštini, zabilježivši živopisne nadimke kao što su Bevondinka, Bragešić, Bukaleta, Folpić, Fticina, Gnjidarica, Karnevalić, Karnezubac, Kožica, Krepapresto, Lopatinka, Macaporki, Manjafumo, Njarkalo, Pajaco, Pecikuća, Pikolomužić, Sapunorka, Sporcić, Šimija, Taliončić, Veliante i mnoge druge.
