Takoreći s pogledom na otok Lošinj, na ostacima zidina drevnog Osora i na zidu Biskupskoga dvora, u prvim su godinama ovoga stoljeća postavljena poprsja istaknutih osoba iz hrvatske, uglavnom, ali ne isključivo glazbene povijesti, u organizaciji Osorskih glazbenih večeri, odnosno utemeljitelja i dugogodišnjeg voditelja toga festivala Daniela Marušića (1931.-2009.). Ne samo to; ove biste su i svojevrsni prilozi za povijest samoga festivala; riječ je o osobama čija su djela veći broj puta izvođena u programu Osorskih večeri, pa čak i izravnim sudionicima festivala pokrenutog prije pedeset godina.
Poprsje Ivana Brkanovića, rad Marije Ujević, postavljeno je 2002. godine. Brkanović (1906.-1987.), odrastao je u Boki kotorskoj, a kao mladić doselio u Zagreb, gdje je završio Muzičku akademiju i potom predavao u školama, uključujući i kraći boravak u Sarajevu. Bio je operni dramaturg HNK-a u Zagrebu te direktor Državnog simfonijskog orkestra (Zagrebačke filharmonije). Kao skladatelj, bio je inspiriran narodnim glazbenim blagom. Nekoliko je njegovih djela, počev od "Creskih kopača", kantate za gudački kvartet, orgulje i glas na stihove Vladimira Nazora 1977. godine, bilo premijerno izvođeno na Osorskim večerima.
Bista Borisa Papandopula (1906.-1991.), rad Kuzme Kovačića, postavljena je 2003. godine, u čast skladatelju i dirigentu čija su djela u mnogo navrata bila na programu festivala, još od "Osorskoga rekvijema" za soliste, zbor, orgulje, sopile, električnu gitaru, udaraljke i recitatore 1977. godine. Diplomirao je na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, dirigiranje učio u Beču, a prakticirao u operama u Zagrebu, Rijeci, Sarajevu, Splitu i Kairu. Kao skladatelj je nacionalnom stilu i folkloru davao nove oblike izlazeći iz onih tradicionalnih.
Također 2003. godine, postavljena je bista Andre Mohorovičića (1913.-2002.), rad njegovog istoimenog sina, akademskog kipara. Mohorovičić - unuk geofizičara Andrije Mohorovičića, Vološćanina poznatog po otkriću granice između Zemljine kore i plašta (Mohorovičićev diskontinuitet) - bio je arhitekt i povjesničar umjetnosti, akademik i urednik Enciklopedije likovnih umjetnosti, između ostalog istražujući i arhitekturu Osora.
Poprsje Stjepana Šuleka, rad Petra Barišića, postavljeno je 2004. godine. Zagrebački violinist, skladatelj, dirigent i glazbeni pedagog (1914.-1986.), bio je profesor kompozicije na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji. "Po stilskom usmjerenju Šulek je u prvom redu neoklasicist, no u svojem opusu zapravo sintetizira baroknu strukturu materijala, klasičnu organizaciju forme i romantičarsku izražajnost", o Šuleku stoji u Hrvatskoj enciklopediji. U Osoru su od 1978. do 1985. godine premijerno izvedena četiri njegova djela.
Godinu nakon Šulekove biste, postavljeno je poprsje Dore Pejačević (1885.-1923.), replika rada Dragutina Šanteka postavljenog u Našicama, kao iznimka u ovom nizu, u smislu da nije riječ o osorskom festivalu suvremenoj ličnosti, ali je njen autorski opis itekako zastupljen u programima OGV. Za glasovir i violinu, skladala je već od dječje dobi, živeći u Našicama. Glazbeno se školovala u Zagrebu i autorica je prvoga hrvatskoga glasovirskoga koncerta. Potkraj života stanovala je u Münchenu.
Rad Nine Horvat, poprsje Stanka Horvata (1930.-2006.), više nije u nizu u Osoru; stradao je prilikom manevra teretnog vozila i otad nije ponovo postavljen. Stanko Horvat bio je zagrebački skladatelj i pedagog. Diplomirao je na Muzičkoj akademiji, upravo kod Šuleka, pa se usavršavao u Parizu, potom predavao na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Njegova su djela praizvedena na Osorskim večerima od 1979. do 2004. godine, najčešće, ali ne isključivo, po pijanistici Pavici Gvozdić.
Igoru Kuljeriću (1938.-2006.) bista je - rad Nikole Vrljića - postavljena nekoliko mjeseci nakon smrti, povodom otvaranja Osorskih večeri 2006. godine. Ovom skladatelju i dirigentu premijerno je 1980. godine u Osoru izvedena opera "Doma i u buži" prema motivima Grétryja i Jarnovića, a od 2001. do 2005. godine redovno je imao praizvedbe na ovome festivalu, zaključno sa skladom "Osor" za bariton i gudače.
Članak je dio serijala "Tragovima lošinjskih spomenika II" i napisan je prema Javnom pozivu za financiranje programskih sadržaja elektroničkih medija u 2025. godini Grada Malog Lošinja.
