Kamen-temeljac za lukobran izgrađen je 1856. godine, nekoliko mjeseci nakon osnivanja Brodarskog društva u Velom Lošinju. Lukobranom je zaštićena lučica u kojoj je jedno vrijeme radilo i brodogradilište, a sada se koristi za vezove barki mještana i turistička plovila.
Od navoza za barke, prateći obalnu crtu koliko je to zbog konfiguracije terena moguće, vodi pješački put prema plaži, a iznad jednog od manjih kupališta, među stanovnicima nazivanog "San Antonio", stoji ploča s natpisom na gotici: "Carl Vesque Freiherrn von Püttlingen / dem Erbauer dieses Weges / gewidmet / von dankbaren f(?)... Gästen / April 1900", odnosno "Carl Vesque Freiherrn von Püttlingen / graditelju ovoga puta / posvećuju / zahvalni ... gosti / travnja 1900.", pri čemu je zbog dotrajalosti materijala nečitak dio teksta u pretposljednjem retku. U neposrednoj blizini navoza za barke, postoji i suvremena, potpuno čitka spomen-ploča na hrvatskom i njemačkom jeziku, kojom je objašnjen sadržaj stare ploče: "Barun Carl Püttlingen dao je sagraditi šetnicu od Rovenske do Javorne 1897. god. / Barun Carl Püttlingen liess im Jahre 1897 den Spazierweg zwischen Rovenska und Javorna bauen".
Poznavatelj povijesti Velog Lošinja, Antonio Baričević, danas s adresom u Slovenskom primorju, a vrlo često na rodnom otoku, ističe da prvi dio staze ispočetka nije bio izveden uz more, kao što je to sada, već se od navoza išlo stepenicama uzbrdo, pa onda skretalo lijevo, te je malo prije stare spomen-ploče spoj prvobitne i sadašnje staze.
Ovih su dana natpisi na pločama podebljani, kako bi se dobilo na njihovoj čitljivosti.
Članak je dio serijala "Tragovima lošinjskih spomenika II" i napisan je prema Javnom pozivu za financiranje programskih sadržaja elektroničkih medija u 2025. godini Grada Malog Lošinja.
