Dvobroj za srpanj-kolovoz označio je i završetak prvog jednogodišnjeg ciklusa izlaženja ovog lista. "Ispočetka praćeni s dosta bojazni i nevjerice, Vjesnik je s uskim brojem urednika i suradnika, krčio neuzoranu ledinu, da bi postao pristojnim informativnim listom. Ne savršenim, i ne onakvim kakvim bismo ga željeli u njegovoj potpunosti, ali ipak listom koji skreće pažnju svojim registriranjem najvažnijih zbivanja na našem području uz obilje fotomaterijala i u jednoj dobroj grafičkoj opremi", navedeno je u uvodniku kojeg je potpisalo Uredništvo, a na čijem je čelu bio Bernard Balon.
"Devet godina uplaćujemo samodoprinos. Odričući se dijela vlastitog osobnog dohotka riješili smo mnoge probleme društvenog standarda. Složni kao i do sada - riješit ćemo i preostale", u svečanom tonu počinje tema broja, u kojoj su pobrojani javni radovi obavljeni izdvajanjima iz plaća građana i sredstvima općine i republike/države. Prvim samodoprinosom, od 1971. do 1974. godine (podržalo ga je 78,5 posto građana), za koji je glasalo 77 posto građana, prikupljen je novac za gradnju Srednjoškolskog centra u Malom Lošinju. U drugom samodoprinosu, od 1974. do 1977. godine, prikupljen je novac za prvu fazu gradnje Doma zdravlja u Malom Lošinju te manjim dijelom za sportsku dvoranu, a u Cresu za potrebe osnovne škole. U trećem samodoprinosu, s podrškom od 85 posto građana, od 1977. do 1980. godine, napravljena je II. faza radova na Domu zdravlja u Malom Lošinju te nova školska zgrada, uređenje zdravstvene stanice te pripreme za gradnju dječjeg vrtića u Cresu. Svi navedeni objekti u funkciji su i danas, (gotovo) pola stoljeća nakon izgradnje. Ovom je prilikom bio najavljen i četvrti samodoprinos, namijenjen dječjim vrtićima u Cresu te Malom i Velom Lošinju, kao i potrebama manjih otočnih mjesta.
U napisu Julijana Sokolića predstavljen je teretni brod "Cres", izgrađen u Kraljevici za "Lošinjsku plovidbu", koja danas više nema brodarsku djelatnost. "Vjerujemo da se danas i oni koji nisu mogli sagledati mogućnost izgradnje ovakvog broda ponose svojim odricanjem i naporom koga svi činimo da bi postigli što bolji poslovni uspjeh", zabilježio je Sokolić, a nadovezao se dr. Dinko Zorović, opisujući manovru pri pristajanju broda u cresku luku: "Viša od gradskog zvonika, veća od svakog zdanja u Cresu ušla je ta lađa ponosno sama, bez peljara i bez remorkera. Sjetimo se kako je pred lukom u povećoj brzini oborila sidro, na njemu se okrenula za čitav polukrug i bez zadržavanja, od prve, priljubila se krmenim dijelom lijevog boka paralelno rivi na metar udaljena, krmom, pak, toliko udaljena od obale da se mogla spustiti rampa i tu stala kao ukopana. Manovri nije smetao ni pojači maestral, odnosno i on je učestvovao u proračunu pristajanja. (...) Mnogi od nas instinktivno pohrlismo ususret zapovjedniku Ediju Deškoviću da mu čestitamo na manovri. Mnogi su pomislili na njegovu spretnost, umijeće ili sreću, no istražujući ovu manovru doznao sam i nešto drugo: mnogo dana ranije lučki kapetan Cresa Stevo Filinić nacrtao je u vrlo velikom mjerilu tlocrt creske luke. Nakon toga je priručnim ultrazvučnim dubinomjerom izmjerio vrlo gusto dubine u luci i prilaze luci, i poslao kapetanu duge plovidbe Ediju Deškoviću".
Doza podilaženja ili čak poniznosti i sluganstva, umjesto ponosa i gordosti
U osvrtu Gašpara Purića, upozoreno je na izostanak hrvatskoga jezika na turističko-ugostiteljskim natpisima u Malom Lošinju: "Prirodno je da gostu, bilo stranom ili domaćem, zaželimo dobrodošlicu, iskažemo dužnu pažnju i gostoprimstvo, što, uglavnom, i činimo. Ali, na koji način? Opaska jednog stranca u vezi s istaknutim natpisima navela nas je na razmišljanje, nema li u svemu tome osjetna doza podilaženja ili čak poniznosti i sluganstva, umjesto ponosa i gordosti što živimo u slobodnoj zemlji, svoji na svome, što mnogo toga možemo i pokazati i posvjedočiti, ne stideći se vlastitog porijekla i baštine".
Igor Braškić dao je statističke podatke o turističkoj sezoni: "Prema prvim podacima za sedam mjeseci broj noćenja je u odnosu na isto razdoblje povećan za oko 15%, od toga je preko 20% ostvareno noćenja inozemnih gostiju, što je izvanredan rezultat s obzirom i na najoptimističnija nagađanja prije početka sezone".
Krećemo prema "Medei", na pršut i sir i vino
U ljetnom broju "Otočkog vjesnika" prije 45 godina, dân je i pregled prvih pet izdanja Osorskih glazbenih večeri, pri čemu je Mate Ljubić istaknuo i uređivanje i oplemenjivanje osorskih ulica, kao dopunu koncertnom programu, a u obliku putopisa na stranicama ovog broja javio se i glasoviti dubrovački pisac Luko Paljetak: "...Čeka nas zatim Osor, s grbom okrunjenog konja, Apsoros nas čeka, Opsar, Apsarusa, i 'mali mirakuo', podubrovčeni London gledat na malom osorskom trgu pred vijećnicom, gdje Meštrovićeva serafska brončana djeva svira svoju nijemu vječitu glazbu. Daniel Marušić trči, a mi svoj život miješamo sa žićem davnih Ilira, Grka, Rimljana, Bizanta, Mletaka, u ovom gradu što kao prsten, što kao legato-luk, povezuje Cres i Lošinj. Kamen se bliješti kao fijelice gotičkih kadionica iz katedrale sv. Marije, što ih na izložbi vidje svojedobno i Pariz, a mi krećemo prema 'Medei', na pršut i sir i vino. S jedne nas strane straži Sv. Gaudencije (gaudeamus, dakle) a s druge Sv. Marija, dirljiva naša starica-crkva, što tu je već od V stoljeća".
Opširno je, iz pera Mate Božičevića i Julijana Sokolića, prikazano djelo lošinjskog meteorologa, florista i rodoljuba Ambroza Haračića. Božičević ovdje citira dr. Dinka Kozulića: "Sjećam ga se kad bi išao na šetnju, a to je bilo svaki dan, kad su klimatske prilike i vrijeme dopuštali, kako ide s torbicom i lopaticom tražeći rijetke primjerke biljaka i cvijeća, koje bi odmah kod kuće naučno obradio i konzervirao".
U izvještaju o održanim Nerezinskim ljetnim igrama, Lučana Škopac zabilježila je i ovo: "...organizirana zabava je ovo ljeto u Nerezinama potpuno zakazala, a ove su igre samo pokazale koliko su je ljudi željni. Plesa i zabave u Nerezinama nema, iako u mjestu boravi preko dvije tisuće gostiju. Od ovog ljeta nema ni izleta brodom na obližnje otoke, a niti nije postavljena lani toliko posjećena izložba ženskih domaćih ručnih radova. Osim sunca i mora, brojnim gostima se ne pruža, priznat ćemo, baš mnogo".
