Izložba "Ex voto Čikat - zavjetna baština lošinjskih pomoraca" postavljena je na četrnaest velikih panoa na Rivi lošinjskih kapetanima povodom festivala "Lošinjskim jedrima oko svijeta" u Malom Lošinju, a večeras (19 h, Muzej Apoksiomena) će autorica prof. Irena Dlaka održati predavanje na ovu temu.
Kapela na ovom dijelu Čikata izgrađena je 1534. godine, a prilikom dogradnje ta je kapela postala sakristija većem objektu, koji približno sadašnji izgled ima od 1858. godine. "Na stijenama koje od crkvice vode prema obali napravljene su stepenice i malo privezište isklesano u živoj stijeni, te su ondje dolazili pomorci i na blagdan Blagovijesti 25. ožujka ovdje bi se održavale mise s oproštajem od obitelji na početku plovidbene sezone. Dolazili su ovdje također i pomorci sa zavežljajima i pismima na proputovanju, a žene su ovdje čekale i molile", kaže prof. Dlaka, prepričavajući daljnju povijest ovog zdanja.
Godine 1944. crkvica je pretrpjela bombardiranje - saveznici su gađali obližnje njemačke bunkere, pa je crkvica stradala kao "kolateralna žrtva", teško je oštećen krov, a pritom su izgorjele četiri slike, dok je veći broj slika jako oštećen šrapnelima ili je nagorio. U ratnom kaosu, slike su utrpane u kamion i prebačene u župnu crkvu u Malom Lošinju, da bi po smirivanju bile vraćene na Anuncijatu, s tim da je najoštećenije slike je tadašnji župnik Otavio Haračić pohranio na tavan župne crkve. No, do dolaska konzervatora 1956. godine, nekadašnji inventar crkve nije bio potpun, navodno se zbog oštećenja vrata crkvice nisu mogla do kraja zatvoriti, a obitelji koje su napuštale Lošinj uzele su neke od slika sa sobom. Kako je 1955. godine osnovan Općinski muzej na Brdini u Malom Lošinju, na preporuku konzervatora slike su prebačene ondje, no ta je ustanova nakon samo pet godina prestala s radom, a izlošci razvučeni. Dio su i ovaj put uzele lošinjske obitelji i time zapravo spasile umjetnine od propadanja. Nakon svega, u crkvici na Anuncijati ostalo je dvadesetak slika, ali su i one u provali 1978. godine ukradene, izvađene iz okvira koji su nađeni pobacani po okolnoj šumi, a okolnosti krađe nisu nikada rasvijetljene. Kako su prije krađe sve slike bile fotografirane za knjige Alberta Cosulicha, ostao je bar taj dokument vremena.
Tako je bilo do 2001. godine, kada su u vrijeme župnika Antona Bozanića, uz pomoć Aldine Stuparić, iz lošinjskih domaćinstava prikupljene preostale slike i dodane nove, autora Ivana Đaneta Stuparića, Aldine Stuparić Burić, Sergia Perkića, Marija Glavana te naročito Cesarea Stefanija Stefficha, kapetana duge plovidbe i slikara-amatera rodom iz Velog Lošinja, koji je za crkvicu darovao 34 ulja na lesonitu, uglavnom autorskih interpretacija izgubljenih slika.
Sljedećih dvadesetak godina, taj je postav stajao u crkvici, a 2020. godine su sve slike skinute kako bi se obavilo uređenje prostora. Prof. Dlaka je tada sve slike popisala, otvorila i počistila, a pritom je otkriven potpis Bazilija Ivankovića (1815.-1898.), važnog slikara brodova. Njegove su slike važne i za povijest pomorstva, jer je bio kapetan duge plovidbe i dobro znao kako izgledaju brodovi u neveri. Koristio se fotografijama, ali i odlazio slikati u luke. U crkvici na Čikatu ističu se njegove "Pulaka Tetis" i "Sudar brika Jane s brikom Fidente", koje su bile teško oštećene, a restauraciju je obavila Ronina Rukonić iz Rijeke.
"Danas tu crkvicu ljudi promatraju kao romantično mjesto, mjesto za vjenčanje, a možda ne postoji jezovitije mjesto na Lošinju, impregnirano tugom, čežnjom i stradavanjima. To mjesto treba sačuvati pijetet i ne smije se dozvoliti njegovo banaliziranje. Iza svake slike stoji istinita priča s konkretnim ljudima, čiji nasljednici žive i danas", zaključuje autorica izložbe.
Do 17. rujna zainteresirani će moći pogledati zavjetne slike u crkvici od 18 do 20 sati, s tim da će 9. i 16. rujna na licu mjesta biti i autorica, na raspolaganju za stručna objašnjenja.
