Počinjemo jedrenjem, zbog nekoliko razloga. Zemljopisni položaj Lošinja, otoka podalje od kontinenta, i na njemu Malog Lošinja, s velikom, od nevremena dobro zaštićenom lukom, neminovno ga je odredio kao važno pomorsko i brodograditeljsko središte. U ambijentu u kojem su generacije Lošinjana živjele od pomorstva, brodogradnje i povezanih djelatnosti - a prije no što će kao glavna gospodarska djelatnost zavladati turizam - nije čudo da je jedrenjak u XIX. stoljeću odabran za gradski simbol i što je to ostao do danas. Vještina plovidbe na jedra, uz potrebu, način za donošenje hrane na stol svojim obiteljima, stjecana uz kvarnerske otočne obale, a razvijana na svim svjetskim morima koje su na jedrenjacima oplovili cijenjeni lošinjski mornari i zapovjednici, prelila se postupno i u slobodno vrijeme, uz logističku podršku ovdašnjih brodograditelja koji su uz svoje velike poslove, izgradnju trgovačkih jedrenjaka, gradili i manja plovila. Uzmemo li obzir podatak da je 1869. u Malom Lošinju postojalo dvanaest brodogradilišta, lako je pretpostaviti da je među njihovim vlasnicima postojala kompetitivnost i s vremenom se ona odrazila i na rivalstvo u izgradnji barki namijenjenih jedrenju za razonodu. Krajem XIX. stoljeća, u lošinjskom se akvatoriju održavaju regate, a poticaji za sportsko jedrenje stizali su i iz ratne mornarice Austro-Ugarske monarhije, odnosno njenog austrijskog dijela, kojemu su pripadali Istra i kvarnerski otoci. Zabilježeno je postojanje, u ulozi organizatora Uskrsne regate, Yacht Cluba "Austria" u Malom Lošinju. S padom važnosti Lošinja na pomorsko-brodograditeljskoj sceni, što se tumači nedovoljnim prilagođavanjem na tržište parobroda, neke su lošinjske obitelji potražile sreću u Trstu, kojemu je Lošinj gravitirao otprilike onako kao što sada gravitira Rijeci ili Zagrebu. Tako su Lošinjani bili i među utemeljiteljima jedriličarskog kluba "Adriaco" u Trstu, 1903. godine, a upravo su u Malom Lošinju, u brodogradilištu Otavija Picinića (Ottavio Picinich), dali izgraditi jedrilicu tipa "ketch", imena "Adriaco". Kada je, nakon I. svjetskog rata, Lošinj na četvrt stoljeća potpao pod Kraljevinu Italiju, u Malom Lošinju je 1925. godine osnovana podružnica "Adriaca". Sljedeće godine uvedena je regata od Čikata do Zadra. U vodama oko Lošinja svoje prva jedriličarska iskustva stječu ovdašnji mladići Agostino Straulino (1914.-2004.) i Nicolo' Rode (1912.-1998.).
Kao članovi "Adriaca", 1938. godine su u Kielu u Njemačkoj, na jedrilici "Polluce", postali europski prvaci u klasi "zvijezda". Na istom mjestu, sljedeće godine održano je Svjetsko prvenstvo, na kojemu su Straulino i Rode osvojili drugo mjesto, a još jedan rođeni Lošinjan, Dario Salata (1913.-1990.), u paru s De Manincorom bio je sedmi.
Lošinj je bio dijelom Istarsko-dalmatinske regate od Trsta do Splita u kolovozu i rujnu 1938. godine, a u podacima se navodi da su "Adriaco" te klub "Lussino" (jedini spomen tog kluba!) u dodatnom programu 2. kolovoza organizirali regate za klase "zvijezda", "jole", "dinghy" te pasare, s ukupno 51 posadom.
"Jugo" na samom početku ušao u svoje zlatno doba
Nakon II. svjetskog rata, Lošinj je u sastavu Hrvatske, u sklopu federalne Jugoslavije. I kraj prioriteta poput obnove života ratom napaćenog stanovništva, čim su se za to koliko-toliko pojavile mogućnosti, poradilo se na uspostavi sportskog života. U srpnju 1947. godine lošinjski su jedriličari nastupili na prvenstvu Hrvatske u Opatiji, bez većih rezultata. U prosincu iste godine u Malom Lošinju utemeljeno je Fiskulturno društvo, s jedriličarskom kao jednom od svojih sekcija. Na Prvomajskoj regati u Malom Lošinju 1948. godine pobijedili su Nikola Maljevac u natjecanju petmetarskih barki, a Marino Scopinich u natjecanju barki od po tri metra.
U srpnju 1949. godine utemeljen je u Malom Lošinju i danas postojeći Jedriličarski klub "Jugo", isprva kao Pomorsko brodarsko društvo, Klub narodne tehnike pri Brodogradilištu Lošinj. Pobjedom na Jadranskoj regati, Zadar-Rijeka-Rab, na jedrilici "Udarnik", u srpnju 1949. godine, a ponovo i 1950. godine, u klasi "zvijezda" predstavio se Mario Fafangel, tada pisan i kao Fafanđel (1914.-2007.), prvo ime "Juga". Rodom s Raba, odrastao je u Malom Lošinju, kojemu je donio velike sportske uspjehe. U klasi "L-5", na Jadranskoj regati 1949. godine Šime Skopinić, još jedan jedriličar "Juga", bio je treći, a dogodine drugi. Pet godina u nizu, od 1950. (te je godine Mali Lošinj bio domaćin prvenstva) do 1954., Fafangel je bio prvak Jugoslavije u klasi "zvijezda". U Splitu, 1951. i 1952., osim Fafangela, prvak je bio i Šime Skopinić u klasi "L-5". Godina 1954. u Zadru bila je sjajna za "Jugo"; Fafangel i Marko Juričić bili su prvaci u "zvijezdi", Đulio Maljevac s posadom prvak u "L-5" (drugo mjesto osvojio je Jure Zubović s posadom, također iz "Juga"), a Šime Skopinić prvak u klasi "R-5.5". Iste godine, Fafangel i Juričić u Švicarskoj su bili prvaci 17. distrikta, jednog od područja svjetske jedriličarske organizacije, de facto srednjoeuropski prvaci.
U međuvremenu se dogodio i najvažniji trenutak lošinjskog olimpizma. Još uvijek se na Lošinju kao osobita zanimljivost prepričavaju Olimpijske igre u Finskoj 1952. godine, kada su u klasi "zvijezda", jedna protiv druge, jedrile dvije posade sastavljene od Lošinjana, razdvojenih povijesno-političkim nožem. Straulino i Rode, predstavnici Italije, osvojili su zlatnu medalju, dok su predstavnici Jugoslavije, Fafangel i Karlo Bašić (1911.-2000.) bili pretposljednji, dvadeseti. U jednom od sedam plovova, kao rezerva, nastupio je Tito Barać iz Splita. Talijani su Igrama pristupili temeljitije, dok su Jugoslaveni s mnogo teškoća doputovali na sjever Europe i sam njihov nastup, na tehnički inferiornoj jedrilici, bio je uspjeh.
"Porazno, ali istovremeno i dobra škola. Došli do mnogih korisnih saznanja. Uvidjeli smo da za dobar uspjeh nije dovoljno imati dobre i smjele moreplovce; ne malu ulogu igrala je kvaliteta jedrilica na kojima su naši plovili. A naše su bile kud i kamo lošije od inozemnih. Ništa zato! Helsinki je donio poraz, a poraz - koristi. Drugi put spremit ćemo se bolje", prenesena je Fafangelova izjava u knjizi "Lošinjska sportska jedra" Julijana Sokolića iz 2014. godine.
Straulino i Rode, osim ovoga zlata, Italiji su zajedno donijeli i tri naslova svjetskih prvaka, da spomenemo samo najveće dosege.
U Splitu, 1955. godine, Šime Škopinić i posada krstaša "Jadran" osvojili su naslov prvaka Jugoslavije u klasi "R-5.5".
Krajem pedesetih, Fafangel više nije "Jugova" vedeta; preselio je u Koper i ondje u tandemu s Jankom Kosminom jedrio na Olimpijskim igrama 1960. godine u Italiji. Godine 1957. Šime Skopinić "Jugu" donosi naslov državnog viceprvaka u klasi "R-5.5", na Istarskoj regati 1958. godine u klasi "zvijezda" pobijedio je Robert Kjukić, a 1959. na Istarskoj regati Jure Zubović i posada drugi su u "L-5". Tijekom šezdesetih godina "Jugo" je u krizi; flota se ne obnavlja i 1965. godine proglašen je stečaj, do obnavljanja 1975. godine.
Krize, zastoji, Lošinjska regata kao premosnica
Članovi Sportskog društva "Udica" (proslavljenog u podvodnom ribolovu) te radnici Brodogradilišta, oživjeli su "Jugo" i proveli tečaj za 44 kadeta. Krajem 1975. godine i sljedeće četiri godine, regata je dodatak programu novogodišnjih natjecanja ribolovaca. Uslijedilo je, od 1980. do 1983. godine, novo zatišje.
"Sredinom sedamdesetih, doslovno ni iz čega, obnovljen je klub, francuskim jedrilicama, pa smo s krajem sedamdesetih opet imali prekid i mladi više nisu jedrili. Zanimljivo je što je tada počela Lošinjska regata i ona je premostila to razdoblje. Bili smo s krstašem na Galijoli i pomislili, zašto i mi ne bismo tako nešto organizirali?", prisjeća se Goran Franulović, čiji je otac Franko Franulović sedamdesetih godina bio predsjednik "Juga", a on sam tada je bio mladi jedriličarski zanesenjak. Mnogo godina, kasnije i sam će postati predsjednik kluba.
Prva Lošinjska regata krstaša, u obliku u kojemu je i danas, održana je 6.-7. kolovoza 1983. godine, sa skromnih deset posada. Pobjednici su, prema veličinama jedrilica, bili Raymond Prag, Fabio Monfe, Davor Reisinger i Marko Tralić. Dogodine, nastupila je 31 posada, a pobijedio je Paolo Morsiani iz Pesara, ponovivši uspjeh i sljedeće dvije godine. Zanimljivo je da je osamdesetih, do 1989. godine, na regati nastupao veteran Agostino Straulino! Bit će mu ispunjena želja da po smrti, 2004. godine, bude pokopan u Malom Lošinju.
Od 2018., Lošinjska regata, umjesto u prvom vikendu kolovoza, održava se u rujnu, s idejom izbjegavanja najveće gužve u (nautičkom) turizmu, pa time i jednostavnije organizacije.
Niz mladih nizao uspjehe na regatama mlađih kategorija
Kako je naveo Franulović, ova je regata bila "most" do još jednog obnavljanja kluba. "Da bi Pro Sailing Academy iz Trsta mogao raditi u Hrvatskoj, trebao im je partner, pa je poduzeće 'Jadranka' pozvalo bivše članove 'Juga' i potakla nas da obnovimo klub. Bio je to dobar suživot i preko Talijanske unije dobili smo prve 'optimiste'. Grad nas tada još uvijek nije prepoznavao i tek naknadno su nam kupili nove jedrilice te značajno podigli budžet. I otad neprekinuto radimo, iako smo imali minus od 25 tisuća kuna i dogodio se trenutak u kojem nije bilo sigurno hoće li klub opstati, no uspjeli smo to namiriti", prisjetio se Franulović, predsjednik "Juga" od 2009. do 2015. godine, a prije toga, član uprave od obnove kluba 1994. godine. Od 2000. godine klub je preselio sa Škverića u hangar na Čikatu, gdje je i danas. Pojavljuju se nove nade, od djece ističu se Krešimir Kunda, Elio Sučić, Martin Vitković, Danko Brezac, Tihomir Kuljanić, Marko Vodanović, Luka Jurasić, Matej Lufčić, Ivan Koharović, Petar Čondić Grgić, za njima Andrea Fazlić, Bartol Komadina, Luka Marić, Iva Žauhar, Sara Saganić, Marija Mikić, Nika Fazlić, Dorotea Spišić, Matej Skočibušić, Ema Krstačić, Emanuel Skočibušić, Patrik Spišić i drugi, a kao već formiran mladi jedriličar iz Pule je pristupio Grigor Pettener. Posljednjih četvrt stoljeća "Jugo" redovno organizira Kup Lošinja za klasu "optimist"; riječ je o regatama koje u lošinjski akvatorij dovode i troznamenkasti broj djece pod jedrima.
Sada pomorac, Martin Vitković prisjeća se djetinjstva na regatama: "O bavljenju jedrenjem nisam odlučio ja, odlučio je tata. No, meni se odmah svidjelo, pa sam se odlučio okušati u tom sportu. Najviše su mi u sjećanju ostala vikend-putovanja i stvaranje novih prijateljstava. Posebno mi je ostao u sjećanju prvi 'Karneval kup' u Opatiji i buđenje u zoru da bismo uhvatili prvu jutarnju tramontanu. Potom, državno ekipno prvenstvo na Krku, kada nas je usred regate 'uhvatio' snijeg. Od osoba pamtim Krešu Borića i nezaboravna putovanja s njim te uspješnu generaciju od kojih su se posebno istaknuli Marenić, Fantela, Stipanović, Kljaković-Gašpić, a imao sam čast s njima dijeliti regatno polje". Dodajmo ovome da je Igor Marenić rođen u Malom Lošinju, no to je ujedno i sva veza s Lošinjem ovog Cresanina, olimpijskog pobjednika (Brazil, 2016.) i dvostrukog svjetskog prvaka u klasi "470".
Doselivši u Mali Lošinj i odmah se uključivši u klub, posljednjih je godina predsjednik "Juga" Vedran Kabalin, i sam aktivan jedriličar, sudionik avanturističke prekoatlantske regate 2017. godine.
Članak je napisan uz financijsku potporu Agencije za elektroničke medije temeljem Programa ugovaranja novinarskih radova u elektroničkim publikacijama.
