U razgovoru vođenom prije nekoliko dana u Gradskoj knjižnici, maturant gimnazije Dario Marijanović nije imao dvojbe: "S obzirom na mogućnosti na otoku, nisam vidio nijedan drugi smjer, tako da sam se odlučio za gimnaziju pošto želim studirati informatiku, a ne bih to mogao ni s jednim drugim smjerom". Kako kaže, rođakinja mu je primjer iz prve ruke: "Završila je računalstvo, posla ima sve više i više, pa naći posao nije problem, a uglavnom svi nakon nekoliko praksi dobivaju posao za stalno. Mogućnosti za napredak su velike, kao i za rad od kuće, s dosta slobodnog vremena, a tu su i plaćena putovanja na edukacije".
Roko Višak, koji je također završio gimnaziju, rekao nam je da se za taj smjer odlučio željevši širok spektar znanja i zato što nije htio u strukovnu školu. "Planiram upisati privatnu muzičku školu. Planirao sam studirati fiziku, ali mislim da sam više za umjetnički rad", kaže Roko, koji je u pripremi ovog razgovora bio koordinator, organiziravši vršnjak(inj)e u mreži njihovih smjena na ljetnim poslovima.
"Ne bih ništa mijenjala u izboru smjera"
Svoj izbor obrazložio je Mihael Toth, maturant brodostrojarskog smjera: "Smjer sam odabrao bez namjere odlaska na brod, a odabrao sam ga zato što nudi mnoga znanja o strojevima i automatizaciji, koja se ne koristi samo na brodu, nego i na kopnu i ne vjerujem da bih sada odabrao neki drugi smjer u našoj školi". Planira nastaviti školovanje studijem sigurnosti i zaštite na radu u Rijeci: "Taj smjer je tražen svugdje u svijetu; svaka firma koja ima više od pedesetoro zaposlenih po zakonu mora imati inženjera zaštite na radu!"
Lena Duraković također ne bi ništa mijenjala u svojem izboru smjera, da je sada to u mogućnosti: "Kao i većina gimnazijalaca, na početku nisam znala što ću dalje, ali znala sam da nikakve struke ne dolaze u obzir. Dalje? Upisala bih međunarodne odnose jer znam da želim raditi s ljudima, zanima me kako idu odnosi među državama, kako se rješavaju konflikti, a tu je i puno putovanja. Tražila sam 'plan B' jer sam htjela psihologiju, zbog rada s ljudima - želim vidjeti kako razmišljaju".
Noel Tomić priveo je kraju završni razred hotelijersko-turističkih tehničara, a kaže da je taj smjer odabrao kako bi imao mogućnost raditi u struci nakon srednje škole. "Nautika me nije privlačila, a u turističkom mjestu HTT je dobra opcija i sada imam opciju nastavka na fakultetu u Opatiji. Planiram upasti u menadžment održivog razvoja u ugostiteljstvu i turizmu. Nisam previše istraživao, ali zvuči lijepo - zelena energija, zanimaju me ta područja. Druga opcija je ekonomija u turizmu, sjediti u klimatiziranoj kancelariji i raditi na kompjuteru, a jedna od opcija je japanski jezik u Puli. Fora mi je japanski jezik i kultura, zašto ne?", poručio je jedini maturant HTT-a u ovom susretu.
Korak dalje za Lenu je učenje još jednog stranog jezika: "Planiram završiti još jedan jezik, po mogućnosti španjolski. Preko serija na španjolskom sam upoznala taj lijep jezik, a možda i francuski, ovisno o vremenu". Kako kaže, sa željenom strukom, povratak na otok nije izvjestan, ali planira ostati u Hrvatskoj, u Zagrebu. Dario želi u svijet programiranja, izrade web-stranica (u čemu se već, hobistički, okušao), optimizacije softvera i eventualno informatičkog dizajna: "Svakako se želim zaposliti u struci, napraviti karijeru u nekoj firmi ili otvoriti nešto svoje; mislim da je to cilj velikom broju ljudi u Hrvatskoj". Kani ostati u Zagrebu ili otići negdje drugdje u Europu: "Zasad je cilj Zagreb i nalaženje posla ondje, jer na otoku nema dovoljno opcija za izgradnju karijere i mislim da u Zagrebu imam bolje šanse". Noel bi nakon fakulteta volio raditi u hotelu ili turističkoj agenciji, ali i otići u inozemstvo, raditi zimske sezone na skijalištima, ali i s dugoročnijim planom: "Nakon nekog vremena bih se volio vratiti na Lošinj i otvoriti nešto svoje ovdje, gdje sam doma, svoje apartmane kao odličan izvor novca". Mihael se nakon završenog fakulteta vidi na Lošinju, kao inženjer/magistar zaštite na radu u nekoj firmi, a za Lošinj ga vežu i hobiji - šah i puhački orkestar. Za Roka, želja je ostanak u velikom gradu, kako bi upoznao taj način života, ali želi se i vratiti u Hrvatsku, "na otok koji je predivan": "Nadam se naći posao u studiju, sound engineering, možda na radiju, možda kao muzički producent, sam svoj umjetnik. Najviše volim pop, hiphop, to su žanrovi koji su sada u điru, iako volim slušati sve", kaže nam i o svojim glazbenim preferencama.
"Vrijedi ostati u Hrvatskoj, prilike ima, samo treba izmisliti novu ideju"
Maturanti sudjeluju ili su sudjelovali i u drugim aktivnostima, osim školskih obaveza, pa se i iz toga - možda - naziru budući životni putevi. Roko je volontirao u čišćenju plaža u udruzi "Idem i ja", u kojoj je i Noel, a nedavno i u novoj udruzi za zaštitu životinja "Anima Lošinj", a par dana i u azilu za životinje u Rijeci. Lena je otkrila da, kada bude nešto starija, namjerava volontirati u radu s djecom u Africi. Kada je riječ o angažmanu u (lokalnoj) politici, Dario kaže da se ne vidi u tome, "pogotovo ako se situacija u državi nastavi razvijati kako se razvija". "Politika je u Hrvatskoj takva da se premalo radi na angažiranju mladih, da ih se zainteresira za sudjelovanje, za prvi korak da izađu na izbore. Na Lošinju ima prodaje po nižim cijenama ljudima koji imaju veze, a u Hrvatskoj je dosta korupcije, provlače se rodbinski odnosi u vladi", kaže ovaj maturant gimnazije, dodajući: "Svi gledaju tako da moramo raditi za državu, umjesto da država funkcionira za nas". Roko kaže da ga aktivna politika ne zanima, ali društveni rad, kroz neku udrugu, ipak da. Noel bi se angažirao eventualno kroz udruge mladih, "da vide da vrijedi ostati u Hrvatskoj i da prilike ima, samo treba biti kreativan i izmisliti novu ideju", dok je Mihael zasad bez takvih planova i fokusiran je na fakultet.
Otvorila se za stolom i aktualna tema o vojnom roku. "Mislim da ću ići, a i plaća se, što je dobro. Dobit ćemo i neko praktično znanje, iako su dva mjeseca malo za to", kaže Roko, a u tom dijelu slaže se i Dario: "S obzirom na samu svrhu vojnog roka, da je dio naroda osposobljen u slučaju rata, mislim da je dva mjeseca premalo. Ako bi došlo do nečega, ne bi od nas imali velike koristi, jer se ne može toliko toga naučiti u dva mjeseca, da bi bilo vrijedno tog vremena". I pogled sa ženske strane - Lena je o toj temi razgovorala s vršnjacima: "Ne bi bilo loše otići na to zbog discipline, dobro bi im došlo!"
Završili smo susret i vrijeme je za povratak na ljetna radna mjesta; Dario i Lena do novih će izazova ljeto nastaviti radom u ugostiteljstvu, Noel u iznajmljivanju bicikala, Mihael u kontroli parkiranja, a Roko u praonici rublja i logistici glazbenicima koji nastupaju na terasama.
