
Danas je "Primorka", u obnovljenom izdanju, predstavljena u hotelu "Bellevue" na Čikatu i predviđeno je da ondje ostane do premještanja na trajnu adresu, s tim da još nije obznanjeno kada će to biti. Najvažniji trenutak u povijesti ove jedrilice dogodio se već u njenoj prvoj godini postojanja, na njoj su jedrili Lošinjani Mario Fafangel i Karlo Bašić (članovi JK "Jugo") - sa Splićaninom Titom Baraćem kao rezervom - u regati klase "zvijezda" ("star") na Olimpijskim igrama 1952. godine u Finskoj. Uz mnogo problema u transportu vlakom i inferiornost barke u odnosu na glavne konkurente, morali su se zadovoljiti pretposljednjim, dvadesetim mjestom u konačnom poretku. Posebna zanimljivost bila je to što su se na regatnom polju susreli s još jednim tandemom iz Malog Lošinja - dok su Fafangel i Bašić predstavljali Jugoslaviju, Agostino Straulino i Nicolo' Rode predstavljali su Italiju i pod njenom zastavom osvojili prvo mjesto, uživajući veliku logističku podršku talijanske ratne mornarice, čiji su bili časnici. S druge strane, Fafangel i Bašić bili su radnici škvera i za nastupe na regatama koristili svoje slobodne dane.
"Primorka", izgrađena 1952. godine u lošinjskom brodogradilištu (originalna kobilica je izlivena u brodogradilištu "Vicko Krstulović" u Splitu, a u transportu do Finske bila je odvojena od ostatka jedrilice i naši su je jedriličari morali sami ugraditi, zbog čega nisu stigli na otvaranje Olimpijskih igara), duljine je 6,92 metra, a širine 1,73 m. U svjedodžbi stoji da je njen graditelj Ivan Jeričević iz Malog Lošinja. U broju lista "Pomorac" iz 2024. godine, u nakladi Kluba pomoraca Lošinja, Goran Franulović opisao je daljnji put "Primorke". Još su na njoj Lošinjani bili prvaci Jugoslavije i pobjednici prvenstva 17. distrikta u Švicarskoj. Jedrilica je zbog zastoja u radu JK "Jugo" bila neko vrijeme korištena za privatnu razonodu, potom kod Marka Mužića, Silvija Vidovića, a obnovu je počeo prof. Rade Manzoni, uvažavajući njenu vrijednost za lošinjsku sportsku povijest. U tankom sloju plastike, kasnije je "Primorka" godinama bila okrenuta naopako i tako ležala uz jednu od radionicu u uvali Sv. Martin. Obitelj Manzoni potom je "Primorku" vratila klubu "Jugo", a obnova je nastavljena u suradnji s Rotary klubom "Lošinj", čiji je član Zvonko Spajić nastavio rad, a nakon njegove smrti, na jedrilici su radili otac i sin, Roberto i Danijel Bernabić iz Velog Lošinja, a potom je bila u hali marine u Malom Lošinju. "Pri obnovi, vodilo se računa da ostanu svi originalni drveni dijelovi i da jedrilica daljom obnovom može čak i zaploviti. Promijenjene su sve spone palube, na koje je radi čvrstoće pričvršćena privremena paluba od šperploče. Unutrašnjost je potpuno prebrušena i zaštićena bojom", zabilježio je Goran Franulović. U završnoj fazi, obnovu su zajedno ostvarili Turistička zajednica Grada Malog Lošinja, brodograditelj Loris Rubinić iz Mošćenica te JK "Jugo".
