Na Obali nerezinskih pomoraca, kao jedna u nizu kuća za stanovanje i/ili odmor, ovo je zdanje na spomen-ploči pripremljenoj 1977., a postavljenoj 1978. godine (tada je adresa glasila: Obala 20. aprila - prema Danu oslobođenja Cresa i Lošinja 1945. godine), titulirano kao "sjedište hrvatskog narodnog preporoda Nerezina". U nastavku, navedeno je da je u tom prostoru 1900. godine utemeljeno Društvo za štednju i zajmove, 1902. godine Gospodarsko-trgovačko društvo, a 1906. godine škola Družbe sv. Ćirila i Metoda za Istru.
Prve dvije od ove tri organizacije, postojale su u mnogim mjestima ovoga kraja, gdje su "posujilnice" imale ulogu trgovine, a pritom i u funkciji narodnog pokreta. Škola, po osnivanju nazivana "zabavište", dakle vrtić, bila je dio mreže razvijene u Istri, kojoj je u ono vrijeme upravno pripadalo cresko-lošinjsko otočje. Družba sv. Ćirila i Metoda za Istru od tadašnjih austro-ugarskih vlasti dobila je "zeleno svjetlo" za rad u veljači 1893. godine, sa sjedištem u Puli, a predstavljala je reakciju na nepovoljan položaj školstva na hrvatskom jeziku u ovim krajevima, u kojima je Pokrajinsko školsko vijeće favoriziralo talijanski jezik kao nastavni u školama, čak i ondje gdje za to, prema narodnosnoj strukti stanovništva, nije bilo uporišta. Već do 1903. godine, Družba je imala 47 lokalnih podružnica. Rad škola omeo je I. svjetski rat i Družba je snage preusmjerila na pomoć gladujućima i skrb o izbjeglima, a nakon talijanske okupacije 1918. godine, rad hrvatskih škola bio je zabranjen. Vodstvo Družbe prebjeglo je u Kraljevinu SHS, a talijanske vlasti likvidirale su Družbu 1929. godine.
U Nerezinama, škola je otvorena 1842. godine, i to na talijanskom jeziku. "To školovanje nerezinskog hrvatskog življa nije imalo posebnog uspjeha, prvenstveno zbog nerazumijevanja jezika, a onda i zbog nepotpunog zahvata djece i neredovitog pohađanja nastave. Da bi se tome stalo na kraj, bili su roditelji strogo sudbeno kažnjavani. Više puta je biskupski konzistorij u Krku, pod čijim se nadzorom nalazila ova škola, naređivao učitelju da poučava na hrvatskom jeziku, ali je tek u povodu naredbe c. k. namjesništva u Trstu od 20. VI 1858. godine uveden u ovu školu hrvatski nastavni jezik. Već se u to doba rasplamsavala narodna borba, koja je daljnjim razvojem bila i slikom razrednih suprotnosti", zapisao je Julijano Sokolić u članku "Hrvatsko školstvo u Nerezinama", objavljenom 1978. godine u časopisu "Istra", povodom gradnje nove, sadašnje školske zgrade.
Od 1869. godine ukinut je crkveni nadzor škola te je uspostavljeno Kotarsko školsko vijeće sa sjedištem u Malom Lošinju, a djelokrugom na Lošinju, Cresu i Krku te pripadajućim manjim otocima. To, koji će jezik biti korišten u nastavi, postao je veliki "kamen spoticanja" u raspravama ovog Vijeća, ali i općinskih foruma (Nerezine tada pripadaju Općini Osor). Rješenje je nađeno u postojanju paralelnih škola, na talijanskom i na hrvatskom jeziku, s tim da je ova potonja potkraj XIX. stoljeća djelovala na adresi Podgora 4, vrlo blizu crkvice sv. Marije Magdalene, do prelaska u kuću na obali.
Članak je dio serijala "Tragovima lošinjskih spomenika III" i napisan je prema Javnom pozivu za financiranje programskih sadržaja elektroničkih medija u 2026. godini Grada Malog Lošinja.
