Središnje mjesto u procesiji zauzima susačko raspelo "Veli Buoh", romanički prikaz raspetog Krista iz XII. stoljeća, čiju su starost potvrdili restauratori 1964. godine. Njegovo podrijetlo obavijeno je legendom. Kako donosi don Anton Turčić u knjizi Susak, vjeruje se da je tajanstveno doplovilo morem iz Italije te je pronađeno u uvali Pod Tarnak. Stari Sušćani pripovijedali su kako je križ "prisal z bovu, z grbina" te doplovio do obale, a mjesto iznad uvale gdje je izvučen iz mora i danas nosi naziv Kel Križa. Predaja također govori da ga je osorski biskup jednom pokušao prenijeti u osorsku katedralu, ali ga, prema riječima otočana, nije bilo moguće iznijeti iz crkve jer je "bil destinon za Susak".
U prošlosti se procesija održavala 3. svibnja, na blagdan Našašća Svetoga Križa, za koji se vjerovalo da je dan pronalaska raspela. Započinjala je u šest sati ujutro blagoslovom polja, a zatim se kretalo Pod Tarnak. Na postajama Kel Križa, Polce, Zgor Rapoće i Gumno, čitano je Evanđelje i moljene molitve za blagoslov otoka i njegovih stanovnika.
Danas se Križevo slavi pretposljednje nedjelje u srpnju, kako bi u ovoj jedinstvenoj procesiji mogli sudjelovati i brojni Sušćani koji se tijekom ljeta vraćaju na svoj rodni otok. Tako ova stoljetna tradicija i dalje okuplja zajednicu, čuvajući vjeru, baštinu i snažnu povezanost otočana s njihovim "Velim Buohom".
