Na zgradi na adresi Trg žrtava fašizma 8, onoj mostom-hodnikom spojenom s nekadašnjom Pomorskom školom, jutros je otkrivena ploča na kojoj stoji: "U ovom je zdanju bilo središte hrvatskog narodnog preporoda u Malom Lošinju. Tu je utemeljena Narodna čitaonica 30. listopada 1887. godine, Društvo "Zora" 1889., Posujilnica 1901., knjižnica 1904. i Dramsko glazbeno društvo 1912. godine" (s prijevodom sadržaja na engleski jezik).
Danas je u prizemlju ovog zdanja ugostiteljski objekt i osim (n)ove ploče ništa ne upućuje na nekadašnji sadržaj iz područja kulture. "Još 1987. godine, u povodu stote obljetnice osnutka Hrvatske čitaonice u ovom zdanju, željelo se postaviti spomen-obilježje, pa iako je kamena ploča već bila pripremljena, odustalo se od toga s obzirom da stanje ovoga pročelja nije bilo u dostojnom stanju da primi takav svečani spomen. Stoga možemo biti sretni da imamo sada jedan spomenik više o našoj političkoj i kulturnoj povijesti", istaknuo je na jutrošnjoj maloj svečanosti dr. Julijano Sokolić, istraživač otočne povijesti, a rečene 1987. godine i predsjednik Skupštine općine Cres-Lošinj.
"Važno mjesto u hrvatskom narodnom preporodu u Istri i na istarskim otocima ima borba za ravnopravnost hrvatskoga jezika u javnoj uporabi. Naročito je to istaknuto nakon osnutka Istarskog sabora 1861. godine, što je označilo uvođenje parlamentarnog života u Markgrofoviji Istre u ondašnjoj Austriji odnosno Austro-Ugarskoj carevini. Nositelji tih ideja i borbe bili su na početku Juraj Dobrila, Dinko Vitezić i Mate Baštijan, a u drugom razdoblju Matko Laginja, Vjekoslav Spinčić i Matko Mandić. Kako bi se nacionalnom otporu pružila ekonomska podrška, neophodno je bilo osvijestiti politički zaostale i nedovoljno pismene narodne mase. Opstrukciju osnivanja škola na hrvatskom jeziku od strane civilnih vlasti pod kontrolom Talijana - doskočilo se osnivanjem i uspješnim djelovanjem Družbe sv. Ćirila i Metoda za Istru. Međutim, kada je trebalo izgraditi školsku zgradu u Malom Lošinju za hrvatsku školu, vlast je stalno odgađala dozvolu, pa je zato umirovljeni vođa palube austrijske mornarice Ivan Lovrić - Šjor Zane, dao prostor u svojoj kući, danas Ulica Marija Martinolića br. 7, da 1903. godine započne radom hrvatska škola", napomenuo je još Sokolić, dajući povijesni kontekst utemeljenju Narodne čitaonice.
Završetkom I. svjetskog rata, 1918. godine, raspala se Austro-Ugarska, a iako je postojao pokušaj da i ovo područje postane dio nove Države SHS (Slovenaca, Hrvata i Srba) s glavnim gradom u Zagrebu, vojno moćnija Kraljevina Italija okupirala je ove krajeve i zadržala ih do sve raspleta II. svjetskog rata, a za to je vrijeme bio onemogućen rad organizacija s hrvatskim predznakom i sadržajem, pa tako više nije mogla postojati ni Narodna čitaonica, ni druga navedena hrvatska društva i ustanove. Ulaskom Lošinja u sastav Hrvatske (do 1991. godine ujedno i Jugoslavije), stekli su se uvjeti za ponovni rad hrvatske knjižnice i čitaonice, koja je nekoliko puta mijenjala sjedište, a od 1992. godine je na današnjoj adresi, u zgradi u Zagrebačkoj ulici br. 2, pod nazivom Gradska knjižnica i čitaonica Mali Lošinj.
Članak je dio serijala "Tragovima lošinjskih spomenika II" i napisan je prema Javnom pozivu za financiranje programskih sadržaja elektroničkih medija u 2025. godini Grada Malog Lošinja.
