Prvi dan sudjelovala je u radu Glavne skupštine Europske udruge privatnog smještaja (EHHA) sa sjedištem u Bruxellesu, čiji su članovi nacionalne udruge privatnog smještaja, ali i vodeće svjetske internetske "platforme" za oglašavanje i upravljanje smještajem - ukupno 24 sudionika iz dvadesetak zemalja.
"Postalo je razvidno da se slične situacije ponavljaju u mnogim zemljama i slični problemi muče vlasnike-iznajmljivače u više zemalja, s tim da su uzroci različiti. U dijelu europskih zemalja, privatni se smještaj relativno nedavno pojavio i dosad nije bio strukturiran, kategoriziran, evidentiran i te zemlje, poput Nizozemske i Belgije, tek se sada susreću s problemom. S druge strane, postoje zemlje s dugom tradicijom privatnog smještaja, poput Hrvatske koja ima dugu tradiciju i najveći udio u ukupnoj strukturi smještaja. Kod nas je to 60 posto, a u Grčkoj, Irskoj i Portugalu otprilike 40 posto. Kod njih dugo postoji određeni oblik strukture, licenciranja itd. kao i u Hrvatskoj. Licencirani smještaj nikada nije imao problema s poštivanjem zakona, do pojave ilegalnog smještaja, kojega je uvijek bilo, ali ne u današnjem opsegu. Mi sada znamo da je broj kreveta u kategoriji nekomercijalnog smještaja - koji nije nužno sav ilegalan, ali se dio koristi ilegalno - premašio broj kreveta u legalnom privatnom smještaju, a sve kontrole, restrikcije i sl., koje su donesene u protekle dvije godine i koje su sada u pripremi, odnosno javnoj raspravi u Saboru, tiču se isključivo legalnog privatnog smještaja, a ono iz sive zone ostaje nedotaknuto, odnosno izvan kontrole", prepričava Marina Đukanović.
"Problem s kojim se susrećemo je da se u javnosti privatni smještaj direktno okrivljuje za krizu stanovanja u Europi. I iako je Europska komisija još jesenas, nakon niza analiza, utvrdila da privatni smještaj jest jedan od faktora, ali nikako jedan od uzroka krize stanovanja, narativ se u javnom prostoru nije promijenio. Štoviše, restriktivne mjere koje su pojedini gradovi ili pokrajine diljem Europe proveli s ciljem poboljšanja stambenog pitanja, ili nisu pokazale učinkovitost, ili su se pokazale štetnima za lokalnu ekonomiju, a nisu rezultirale povećanjem raspoloživog stambenog fonda. Međutim, u nastojanju da nešto poduzmu, mnogi gradovi, a u našem slučaju čak i država, nekritički prepisuju mjere bez stvarne procjene učinka i bez dokaza da promjene djeluju. Za male iznajmljivače, najavljuje se niz mogućih mjera, od ograničavanja broja jedinica koje mogu iznajmljivati, obavezne rekategorizacije, obaveznog etažiranja, uvođenja poreza na nekretnine na sve nekretnine i za domaćine, povećanje paušalnog poreza i drugih davanja, pa do obaveze da se prijeđe u poslovnu djelatnost ili obrt uz plaćanje doprinosa neovisno o prometu koji ostvarite. Spominje se zabrana iznajmljivanja u stambenim objektima i četvrtima, a istovremeno najavljuje zoniranje mjesta i definiranje stambenih četvrti, što potencijalno može cijele četvrti učiniti neprikladnima za turistički najam i postojećim iznajmljivačima onemogućiti da se nastave baviti turizmom. Naravno, da se to neće dogoditi sve odjednom, ali sama činjenica da se spominje i planira, stvara veliku neizvjesnost i nesigurnost kod velikog broja ljudi koji se tradicionalno, obiteljski, generacijama bave turizmom", ističe Đukanović, napominjući da je udruga SMOI jedina aktivna na europskoj razini, no da ne nailazi na suradnju Ministarstva turizma i Hrvatske turističke zajednice, unatoč brojnim prijedlozima.
U nastavku prvog dana programa, održan je tzv. okrugli stol sa sudjelovanjem članova Posebne radne skupine za stanovanje Europske komisije, pod vodstvom Matthewa Baldwina, čiji je zadatak dati Europskoj uniji preporuke kako riješiti krizu stanovanja u Europi.
"Tema je bila nedostatak uzročno-posljedične veze između turističkog najma i krize stanovanja, jer je na razini EU identificirano da postoje puno značajniji segmenti koji okupiraju stambeni fond, kao što su poslovno korištenje stanova 5-10 puta veće od turističkog najma, zatim u našem slučaju nekomercijalni smještaj, koji ljudi kupuju i drže prazno ili iznajmljuju neslužbeno, odnosno nedostatak sustavnog rješavanja stambenog pitanja kroz desetljeća, ne samo u Hrvatskoj nego i drugdje. Prepoznata je vrijednost i važnost privatnog smještaja za očuvanje životnog standarda lokalnog stanovništva i direktnih povoljnih učinaka za lokalno gospodarstvo - gost iz privatnog smještaja oko 60 posto svog budžeta koristi izvan smještaja; u ugostiteljstvu, trgovinama itd., dok hotelski gost većinu svog budžeta potroši u hotelu i pripadajućim objektima. Privatni smještaj koristi servise lokalnih obrtnika, dok veliki sustavi imaju dobavljače izvana, npr. za klima-uređaje. U Francuskoj, u jednoj su pokrajini ukinuli turistički najam i od svih ukinutih apartmana je samo pet posto prešlo u dugoročni najam", o tom je dijelu izvijestila Marina Đukanović.
Drugi dan je izaslanstvo EHHA posjetilo Europsku komisiju, gdje je primljeno od Pierpaola Settembrija, zamjenika povjerenika za održivi promet i turizam. "Ukazali smo im na nelogičnosti u provedbi uvođenja registracijskog broja jedinica za turistički najam u raznim zemljama. U Irskoj, da biste dobili registracijski broj, morate biti definirani prostornim planom, a način uvrštenja u prostorni plan nije definiran. U Hrvatskoj, iako je cilj EU da uvođenjem registracijskog broja obuhvati sve male iznajmljivače i sve njihove jedinice i tako utvrdi ukupan broj smještajnih jedinica, taj je broj obavezan samo za legalne iznajmljivače i samo za one jedinice koje se oglašavaju na platformama. Što znači da iznajmljivač, ako se ne oglašava, ne mora ishoditi broj. A siva zona, broj niti je obavezna ishoditi niti može dobiti. To im onemogućava oglašavanje na platformama za rezerviranje kao što su Booking i Airbnb, ali ih to ne sprečava da se oglašavaju drugdje. Samim time, registracijski broj nije nikakva mjera borbe protiv smještaja na crno", zaključuje Đukanović.
