Macanović, rođen 1. lipnja 1904. u zadarskim Arbanasima, s tim da je ta strana obitelji porijeklom iz Dugopolja, po majci je bio iz lošinjske brodovlasničke obitelji Skopinić, a najvjerojatnije je otud "povukao" i zanimanje za more i brodove, pa je i sam namjeravao postati pomorac, poput svojih lošinjskih predaka. U gimnazijskim danima u Splitu plivao je i igrao vaterpolo u klubu "Baluni", a prelaskom u Zagreb, na studij strojarstva na Tehničkoj visokoj školi, bavio se atletikom i gimnastikom u HAŠK-u, povremeno i nogometom u "Croatiji" iz Podsuseda. U Zagrebu se počeo baviti sportskim novinarstvom, kao dopisnik splitskog "Novog doba", a potom u zagrebačkim "Novostima", kojima je bio i glavni urednik, od 1926. godine. Bio je prvi hrvatski izvjestitelj s olimpijskih igara, onih 1928. godine u Amsterdamu, te prvi koji je u Hrvatskoj radijski prenosio jedno sportsko natjecanje, veslačku regatu 1929. godine u Zagrebu. Još je izvještavao i s Olimpijskih igara 1936. u Njemačkoj, pa s OI 1952. u Finskoj, 1960. u Italiji i 1964. u Japanu te s niza drugih velikih sportskih natjecanja poput Svjetskog nogometnog prvenstva 1950. u Brazilu. Nakon II. svjetskog rata, u kojem je u Zagrebu kao antifašist bio zatvaran, a potom i odveden u konclogor u Njemačku, radio je u "Narodnom sportu" (današnje "Sportske novosti") te do mirovine na Radioteleviziji Zagreb (današnja HRT), gdje je bio mentor istaknutim sportskim komentatorima poput Milke Babović i Mladena Delića. Jedan je od scenarista igranog filma "Plavi 9" Kreše Golika. Autor je brojnih knjižica i priručnika o sportu, bio je urednik Enciklopedije fizičke kulture u Leksikografskom zavodu. Bio je i predavač na Višoj školi za fiskulturu u Zagrebu te dužnosnik u nizu sportskih organizacija - tajnik Jugoslavenskog olimpijskog komiteta, a rečeno današnjom terminologijom, bio je izbornik reprezentacije Jugoslavije u vaterpolu na Europskom prvenstvu 1927. godine u Bologni, dakle na njenom prvom nastupu na službenom natjecanju.
Rado je izvještavao s novogodišnjih natjecanja u podvodnom ribolovu u Malom Lošinju, gdje je i umro 4. siječnja 1980. godine, nekoliko sati nakon što je predao svoj posljednji izvještaj za Radio Zagreb. Na ulazu u sportsku dvoranu u Malom Lošinju postavljena je njegova bista.
