Dječak se od rođenja nosi s rijetkom malformacijom mozga - holoprozencefalijom, te cerebralnom paralizom, uslijed čega je ovisan o tuđoj pomoći - ne može hodati, samostalno sjediti, a pokreti glavom i rukama znatno su mu otežani. Međutim, kada mu je u dobi od 4,5 godine izrađena ploča sa slovima, odnosno pojmovima koji se najčešće koriste u svakodnevici, na vidjelo je izašla izrazita Šimunova darovitost - začas je svladao čitanje i pisanje pomoću komunikacijske ploče, računske operacije, engleski jezik, a dobrim dijelom i turski - preko televizijskih serija. Kada je riječ o računanju, malo je vršnjaka, ali i starijih koji se s njime mogu mjeriti. Iznadprosječnu inteligenciju, odnosno superioran kognitivni status kako je utvrđeno na testiranju kod psihologa, potvrđuje vrlo razvijen smisao za humor, te izražena znatiželja, naročito za knjige povijesne tematike.
Šimunov otac Franjo se kao dječak na Lošinju liječio od astme, a neko vrijeme ovdje je išao u školu, stekavši brojna prijateljstva i poznanstva; otud i povezanost obitelji Majnarić s otokom, pa su se Franjo i supruga Ivana u Malom Lošinju i vjenčali. Osim Šimuna, imaju još troje djece, a za dva posjeta njihovom lošinjskom domu u staroj gradskoj jezgri, uvidjeli smo da u šesteročlanoj obitelji vlada vrlo vedro raspoloženje i poticajna atmosfera, bez sažalijevanja kakvo bi se moglo očekivati.
Veliki pomak u kvaliteti života očekuje se nakon što Šimun usavrši baratanje elektronskim komunikatorom nabavljenim u humanitarnoj akciji. Televizijski prilog pospješio je prikupljanje iznosa od 151.760 kuna, kojim je nabavljen ovaj uređaj. Komunikator se sastoji od ekrana na kojemu je prikaz tipkovnice, te skenera koji prati pokrete očiju. Riječi i rečenice slažu se nešto duljim zadržavanjem pogleda na pojedinom slovu, a potom se odabire naredba nakon koje računalo izgovara upisanu rečenicu.
Šimunovi su roditelji puni riječi hvale za Gilberta Hofmanna, koji je tijekom zimskih praznika sa Šimunom provodio fizikalne terapije u Lječilištu u Velom Lošinju. Kako kažu Majnarići, ovdje su dobili više termina za terapije no što ih imaju u Zagrebu. Dio vježbi provođen je i u bazenu hotela "Punta". Općenito, lošinjski zrak po svemu sudeći godi zagrebačkom dječaku, jer za svih dosadašnjih boravaka na otoku nijednom nije bio hospitaliziran, što je inače, nažalost, čest slučaj. Veliko je to olakšanje za njegove roditelje, koji su se pribojavali dolazaka na Lošinj, čiji je Dom zdravlja ipak slabije opremljen od zagrebačkih bolnica.
Još je nešto obogatilo Šimunovu svakodnevicu za proteklih zimskih praznika. Ponajbolji lošinjski šahist Boris Tomić, obiteljski prijatelj Majnarićevih, Šimuna je naučio igrati šah. Iako prije toga nije imao nikakav kontakt s drevnom igrom, Šimun je nakon samo dva-tri kraća druženja s Tomićem posve svladao kretanje figura i pravila igre, ali i pokazao igru suvisliju od velike većine djece, čak i starije dobi, koja krenu u šahovske škole. I ta se aktivnost odvija putem komunikacijske ploče - pokazajući slova i brojke, Šimun odigrava svoje poteze.
