Rođena 21. srpnja 1935. godine u Cresu, djevojačkog prezimena Žic, pohađala je osnovnu školu na talijanskom jeziku (tada jedinu) u rodnom mjestu do 1945. godine, a iste godine je nastavila u školi na hrvatskom jeziku, koja je tada ponovo mogla biti otvorena. U Cresu je završila nižu gimnaziju, Učiteljsku školu u Puli, a u kolovozu 1953. zaposlena je kao učiteljica u Osnovnoj školi u Cresu. Dvije godine kasnije položila je državni ispit, a u školi je provela cijeli radni vijek, do 1988. godine. Predavala je nižim razredima, te likovni odgoj, tehničku kulturu i domaćinstvo.
Uz redovni rad, uključila se u rad Društva "Naša djeca", Kulturno-povijesno društvo "Naša sloga", u Omladinsku organizaciju. U Cresu je ljeta 1954., 1955. i 1956. pohađala tečaj Saveza kulturno-povijesnih društava Hrvatske, stekavši znanja za rad s pjevačkim zborom, tamburaškim zborom, te knjižničarski rad. Ta znanja je godinama i primjenjivala, vodeći tamburaški zbor u osnovnoj školi, te radeći volonterski u Gradskoj knjžnici - od 1954. do 1962. pod okriljem KPD "Naša sloga" u prostoriji na glavnom gradskom trgu, nakon gašenja te organizacije još šest godina, do 1968. kada je knjižnica zatvorena. Društvo prijatelja Cresa 1972. je ponovo otvorilo knjižnicu, u kojoj je Marija Rogić nastavila rad.
Još je bila aktivna u mnogim organizacijama - bila je u odboru Mjesne zajednice Cres, vijećnica u Skupštini Općine Cres-Lošinj, predsjednica Samoupravne interesne zajednice za kulturu Općine Cres-Lošinj, tajnica Društva prijatelja Cresa, članica predsjedništva Katedre Čakavskog sabora Cres-Lošinj, članica uredništva Otočkog ljetopisa, dugogodišnja predsjednica Udruge umirovljenika Grada Cresa. Konzultirana je prilikom mnogih istraživačkih radova o novijoj creskoj povijesti. Dobitnica je velikog broja priznanja za svoju aktivnost, uključujući i ono najviše cresko - Priznanje Frane Petrića, ekvivalent nagradi za životno djelo, 2006. godine.
