Gestu sjećanja na otočane poginule u II. svjetskom ratu učinili su predstavnici Grada Cresa i drugi mještani.
Najviše ih se okupilo u Cresu, gdje su neki od okupljenih prepričali sjećanja iz ratnog razdoblja.
Ana Rubinić prisjetila se terora fašističke vlasti - ubojstava i premlaćivanja, te miniranja velog mula i paljenja grada neposredno uoči oslobođenja 1945. godine, ali i aktivnosti mladih partizanskih pomagača u Cresu.
Marija Rogić govorila je o aktivnosti svoje majke u otporu talijanskoj upravi, a pročitala je i pismo koje svjedoči o ratnim sudbinama - napisala ga je jedna Cresanka koja živi u Australiji.
Zbog poodmakle dobi među okupljenima nisu mogli biti sudionici NOB-a, Elena i Anton Sablić, no gospodin Sablić je s prozora kuće pozdravio okupljene.
Otoci Cres i Lošinj bili su pod okupacijom fašističke Italije do 1943. godine, a nakon vrlo kratkog razdoblja narodne vlasti, otoke su zaposjeli njemački vojnici koji su poubijali ili zatočili otočne prvake i zadržali se ovdje do sloma Reicha u cijeloj Europi.
Dvadesetog travnja 1945. snage Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije oslobodile su otoke i nastavile put Istre i Trsta, što je bila prekretnica u povijesti Cresa i Lošinja.
