Pokrenuta prije četiri godine, kada je okupila 29 članova, od čega dvadeset fizičkih i devet pravnih osoba, uključujući Grad Cres i Grad Mali Lošinj, EZ je kao prvi zadatak odabrala postavljanje solarne elektrane kraj Filozića i Porozine na sjeveru otoka Cresa, snage 500 kW. "No zbog procedure na nacionalnoj razini, bilo je godinu i pol dana nemoguće raditi išta po pitanju dokumentacije, jer pravilnici nisu bili doneseni, nije bilo definirano što radi HEP, što HERA itd. Od HEP-a smo dobili dokument nakon što je promijenjen Pravilnik o kriterijima za izdavanje energetskog odobrenja za proizvodna postrojenja, kojim je definirana naknada za priključenje. To smo dobili u drugoj polovici prošle godine i tamo su zadani rokovi uplate rata, koje troškove snosimo, izrada trafostanice i dr. To je proteklih godinu i pol bio najveći problem, ne samo za nas, nego i za ostale takve projekte solarnih elektrana", kaže Toić, navodeći da je među sudionicima entuzijazam i dalje prisutan, unatoč "razvlačenju". "Svakim danom sve je više solarnih panela na obiteljskim kućama i vjerujem da ljudi razumiju problematiku, a i porasle su cijene struje. Mislim da je kolektivna svijest o ovom problemu nešto veća na Cresu, nego na Lošinju, barem kako zaključujem po broju članova zadruge", ističe upravitelj, motiviran i vlastitim i ulaganjem novca članova svoje obitelji u projekt. U međuvremenu, broj članova porastao je na 54 fizičke osobe, dok je broj pravnih osoba ostao isti. U prvom krugu, vodstvo EZ planiralo je 60 tisuća eura, no ulozi su bili ukupno sto tisuća eura, od čega je 90 posto prikupljeno na otoku Cresu.
Uoči nedavne skupštine, EZ je dobila uvjete za priključenje na mrežu. "S obzirom na postojeće promjene i na tržištu i u zakonskoj regulativi, cijela investicija je porasla za ugrubo 200 tisuća eura i sad je 840-850 tisuća eura. Naknada je duplo veća od očekivane na temelju prijašnje dokumentacije, a i troškovi prometnice su veći. Rok povrata investicije je porastao na 12-13 godina, a prije je bio definiran na deset godina. Uzeli smo u obzir najgori scenarij, no realnost bi trebala biti bolja jer padaju troškovi opremanja, a to su solarni paneli, kabeli, oprema za elektranu, a i primjeri s kopna su daleko ispod naše cijene. Tu je i interna servisna prometnica, pa trafostanica, zaštitna ograda, nadzorni kontrolni paneli", izvještava Toić, navodeći da zapošljavanja neće biti, jer u ovom trenutku to nije potrebno. I sam je u ovom projektu na minimalnom honoraru, a svi ostali volontiraju bez ikakve naknade.
Ovih dana je u pripremi drugi krug poziva zainteresiranim ulagačima, a taj će novac biti iskorišten za plaćanje naknade za priključenje na HEP-ovu mrežu te ostalu dokumentaciju. Bude li prema sadašnjim planovima, izgradnja će početi krajem ove ili u sljedećoj godini, ali iz EZ zasada se emitira oprez u pogledu puštanja elektrane u pogon. Ona, naravno, neće biti tolika do pokrije potrebe, primjerice cijelog grada, no poslužit će kao dobar poligon za buduće, ambicioznije pothvate.
Ideja o solarnoj elektrani kraj Filozića u katastarskoj općini Dragozetići stara je barem petnaest godina, kada su Dragica i Anton Jedrejčić iz Rijeke, porijeklom s otoka, u prostorni plan Grada Cresa dali uvrstiti parcelu s namjenom izgradnje elektrane. Suradnja je konkretizirana 2022. ugovorom kojim je Zadruga novcem iz prvog kruga ulaganja kupila teren. Grad Cres uključio se izradom dokumentacije za pristupnu cestu.
U međuvremenu, osnovana je i Energetska zajednica Cres, kroz projekt "Life Islet", s udrugom "Pokret otoka". "Kroz zajednicu, električna energija može se plasirati. Npr. proizvedenu struju Zadruga bi mogla plasirati u 'Vodoopskrbu i odvodnju Cres-Lošinj' ili ostalim članovima Zajednice, u trenucima kada je to potrebno. No, razmjena energije u Hrvatskoj još nije definirana. U Italiji to uredno funkcionira, postoji i nadležna agencija. Kod nas, sve je to u nedefiniranom položaju, jer HEP nije napravio domaću zadaću i tehnički pripremio sustav", zaključuje Franjo Toić.
Osim Solarne elektrane Filozići, na cresko-lošinjskom otočju još su četiri predviđena mjesta; dva kraj Orleca te po jedno kod Ustrina i na Unijama. Kada bi sve one bile izgrađene i proradile, procjenjuje se da bi bilo pokriveno nešto manje od polovice potreba otočja.
