
Rođen je 1. listopada 1926. godine u Novalji na otoku Pagu, kao sin Blaža i Katarine rođ. Kučić, a odmalena je živio u Punti Križa. Bio je jedno od sedmero djece u obitelji, s tim da je, od tih sedmero, dvoje umrlo u dječjoj dobi. Živjelo se od ovčarstva i poljoprivrede, a i djeca su od djetinjstva pomagala u vrtu i drugim poslovima. Radio je kreč i ugljen, barkom prevozio drva, a u selu je završio pet razreda osnovne škole. U razgovoru koji smo vodili 2016. godine, podijelio je nekoliko epizoda iz dana odrastanja. Kazao nam je tada, da je, kako su nešto stariji odlazili u rat, kao dječak kopao po vrtovima drugih obitelji kako bi zaradio za hranu, a da je za jedino odijelo zaradio ulovivši dvije kune u Punti Križa i prodavši njihove kožice u Osoru, pa nakon toga nastavivši u Nerezine na uzimanje mjere za odijelo i natrag kući - sve pješke.
Želio je ploviti, no umjesto toga počeo je u proljeće 1945. raditi u miliciji u Malom Lošinju, odmah po završetku rata na otocima, a dok je još Istra bila pod okupacijom. Uključio se u omladinsku radnu akciju izgradnje željezničke pruge Šamac - Sarajevo, radio u Đačkom domu u Malom Lošinju kao ekonom, potom u opskrbi trgovina, uredski posao u Kotaru, a s 23 godine otišao je na odsluženje vojnog roka, tada trogodišnjeg, u Slavonskom Brodu, pa u Brežicama, gdje je postao član Partije. "Da se ne nađem na crnoj listi", rekao nam je u razgovoru prije osam godina. Poslije vojske, zaposlio se i jedanaest godina ostao u trgovini "Ribomaterijal".
Veliki je trag u Malom Lošinju Lovrić ostavio kao ugostitelj. Početkom šezdesetih preuzeo je restoran "Turist" na Kročati. Stariji se sjećaju kakvu je ulogu u lošinjskom društvenom životu imao taj, danas zapušten objekt s velikom terasom. Ondje se jelo i pilo, po cijenama prihvatljivijima tadašnjem životnom standardu, a nakon dobrih ručkova i večera i pjevalo, što je bila posebnost restorana. "Restoran je vodila 'Jadranka', pa Đino Mužić, nakratko Sergio Perkić, zatim Božo Jukić. Tada je restoran bio otvoren samo sezonski i nije im išlo najbolje. Između dva propala restorana - 'Za kantuni' i 'Turist' odabrao sam Kročatu i već prve godine, za Božić 1964. godine, proslavili smo se s bakalarom 'na bjanko'. Bila su to druga vremena; tada je obitelj mogla nedjeljom izaći na večeru. Nedjeljom bismo izvrtili po pet-šest janjaca. Iz Cresa smo nabavljali škampe od Cadića (nadimak ribarske obitelji Hržić, op.a.) i znali smo prodati po 50 kg u jednoj večeri, a jedne večeri smo prodali čak 120 jastoga. Sa Silviom Muškardinom i Gverinom Letićem kupio sam koću 'Sotorišće' kako bih imao osiguranu ribu", prisjećao se Lovrić, koji je restoran vodio i kroz "tanke" rane devedesete godine, do umirovljenja 1998. godine. Bio je u međuvremenu i predsjednik cresko-lošinjskog udruženja obrtnika.
Osim u poslu, Lovrić je ostavio trag i u podvodnom ribolovu. Pedesetih godina aktivirao se u Sportsko-ribolovnom društvu "Udica" i sudjelovao u organizaciji prvog Svjetskog prvenstva, održanog 1957. godine u Malom Lošinju. Odlazio je u lov s asom ovog sporta Zvonkom Balenovićem, kojeg će poslije naslijediti i nadmašiti sinovi Vlado i, naročito, Dubravko. Kada je u prosincu 1960. godine prvi put priređen Novogodišnji kup gradova, što će postati najdulja lošinjska sportska tradicija, s Renatom Toićem lovio je za Mali Lošinj i osvojio drugo mjesto. Već sljedeće godine, Lovrić je postao prvak Jugoslavije, a na II. kupu gradova s Vladom Balenovićem osvojio je prvo mjesto. S Dubravkom Balenovićem je 1962. godine pobijedio na Želeovom memorijalu u Poreču, a posljednje natjecanje bio mu je Kup gradova 1963. godine, kada je - zanimljivo je - nastupio za švedski Söderham, pridruživši se švedskom ribolovcu koji je na Lošinj doputovao sam, bez partnera za ekipu.
Posljednje godine, Lovrić je proveo pomalo se baveći poljoprivredom, prebirući po sjećanjima u društvu dviju kćeri i unučadi, pretačući neke od uspomena iz dana u Punti Križa u nostalgične priloge za list "Puntarski fuoj", a sugrađanima je pokazivao vještinu izrade vrša od šipa, atrakciju na primorskim feštama.
Posljednji ispraćaj Ivana Lovrića bit će u ponedjeljak u 15.30 na groblju u Malom Lošinju.
