
Tadašnji učenici završnog razreda u međuvremenu su se "raspršili" svijetom, mnogi nažalost već i preminuli, no tradicija okupljanja onih preostalih i dalje živi. Kada su se 1955. godine upisali u školu, u razred "A" bili su svrstani stolari i brodograditelji u drvu te po jedna frizerka i krojačica, a u razred "B" mehaničari, motoristi, tokari, cijevari, kovači, brodograditelji u željezu, električari i prodavačice. Pritom treba uzeti u obzir da su se školovali u razdoblju nakon ukinuća Pomorske škole u Malom Lošinju (1948. godine), a prije njenog ponovnog osnivanja te osnivanja Ekonomske škole (1960. godine), pa je ovom naraštaju otočana na izbor bila jedino Škola učenika u privredi ili odlazak na školovanje u druge sredine. Nastavu su pohađali u poslijepodnevnim satima, u staroj osnovnoškolskoj zgradi u Zagrebačkoj ulici, nakon što bi prijepodne radili.
Klasa 1958. svoju je 65. godišnjicu mature proslavila zajedničkim ručkom.
