Nakon konzultacija s vodstvom škole, odabrano nam je njih četvero - dvije djevojke i dva mladića, tek nastupajućih u punoljetnost. Podijelili su svoja iskustva o školskoj godini obilježenoj najprije štrajkom prosvjetara, a onda i zatvaranjem škola u Hrvatskoj zbog prevencije širenja koronavirusa.
"Nije isto biti u školi i online, ali snašli su se i profesori i učenici, sve je bilo u redu. Prvih tjedan dana, tjedan i pol, to mi je bio problem, ali kasnije sam se uspio disciplinirati i rješavati zadatke. Mislim da su se i ostali učenici snašli, iako je isprva bio šok - išli smo normalno u školu, a onda se sve zatvorilo", kaže Mihovil Šimun Pezelj, maturant lošinjske gimnazije. Kada je riječ o planovima za budućnost, nada se upisu na arhitekturu u Zagrebu, a o rezervnim planovima: o tom - potom.
Njegov razredni kolega William Perkić kaže da posebno voli biologiju i želi upisati šumarstvo i lovnu tehnologiju, a kao "plan "B" ima geologiju, eventualno građevinu. "Na početku je bilo teško priviknuti se na sistem rada, koji ne može zamijeniti pravo objašnjavanje profesora na nastavi. Solidno sam napisao maturu, nakon što sam uzeo pripreme u Zagrebu, što bih svakome preporučio, jer puno pomaže", ističe.
Brigita Sorić iz završnog razreda hotelijersko-turističkih tehničara ostala je pomalo neispunjenih želja: "Veselila sam se četvrtom razredu i tome da budemo svi zajedno. Mislim da smo se u cijeloj situaciji snašli najbolje što smo mogli. Za nas iz starijih razreda nije bilo teško pohvatati način rada, iako mi se čini da smo u online-nastavi morali puno više raditi. Na početku je bilo tehničkih problema, no generacija smo koja zna napraviti sve na kompjuterima, pa smo jedni drugima pomogli. Prvi izbor mi je Učiteljski fakultet u Rijeci, zato što volim raditi s djecom. Ako ne, onda menadžment u turizmu u Opatiji."
Tihana Nekić tvrdi da joj je način rada preko interneta bio bolji jer si je sama mogla organizirati vrijeme: "Jedan dan smo s profesorima razglabali hoće li se zatvoriti škole, a sljedeći smo selili na kauč s laptopom u krilu. Mislim da smo mi u četvrtim razredima to lakše riješili, jer imamo razvijeniju odgovornost da radimo za sebe. Kod mene je sve funkcioniralo, ali neke kolege imali su problema kada se tražilo skeniranje. Bilo je nadobudnih profesora koji su mislili da neće trebati skenirati bilježnice jer će ih pregledati uživo, pa smo se smješkali, svjesni da neće biti ništa od nastavka školske godine. Pokušat ću upisati poduzetništvo na Ekonomskom fakultetu u Rijeci, ali vanredno jer sam se već zaposlila u obiteljskoj firmi. Nemam rezervni plan, a kako imam dobre ocjene, mislim da neće biti problema."
