Četvrtak drugačiji od ostalih započeo je u 5 sati na prostoru creske marine, otamo se uspeo starim putem do Krčine, a nastavio glavnom otočnom cestom. S njime su hodali još Antonio Čule i Steno Vidulić. Do Osora su stigli oko 12.30 sati, a ondje je napravljen najdulji predah i ujedno smjena pratećeg tima. Do Osora, logistiku je iz automobila pružala Sandra Nekić, a na lošinjskom dijelu puta Denis Saganić. Pothvat je završen nešto prije 19 sati, nakon 13 sati i 50 minuta (računajući i predahe). Prosječna Nekićeva brzina hoda bila je 4,7 km/h, a zbrojeno je imao po 1658 metara uspona i spuštanja - s najvišom točkom kod Orleca, na 348 m nadmorske visine.
Približno na pola puta od Škverića do brodogradilišta u Malom Lošinju, trojicu je uz piće i balone dočekalo dvadesetak članova obitelji i prijatelja. S nogu, jer za početak još nije želio sjesti, Nekić nam je kazao da je najveći problem imao s obućom, pa je putem tenisice zamijenio planinarskim cipelama. "Da sam išao sam, vjerojatno bih odustao već kod Osora, ali u dobrom društvu sam uspio", rekao je, kazavši da je hodajući uvidio da se na cesti prebrzo vozi, a da je uz cestu jako puno raznog krupnog otpada.
Veliku su podršku, naročito potrebnu kada je u posljednjim kilometrima nastupio velik umor, dobili od kolega iz Facebook-grupa osnovanih za okupljanje cresko-lošinjskih hodača/planinara, koji su se priključivali u hodu na pojedinim dionicama.
