Posljednjeg dana rujna Cres se oprostio od Ane Sablić, ili jednostavnije, od tete Ane Babice, najdugovječnije i najomiljenije otočne primalje.
Rođena je u Ustrinama 30. svibnja 1929., gdje je završila osnovnu školu. U Rijeci 1948. godine upisuje Školu za primalje, a već 1950. počinje raditi. Prvo u Malom Lošinju, nedugo zatim u Cresu. Točnije, na Cresu, jer praktički nije bilo mjesta na otoku u kojemu nije primila porod. Gotovo četiri desetljeća s neiscrpnom energijom, požrtvovnošću i nadasve kršćanskom ljubavi brinula je o trudnicama, rodiljama, novorođenčadi. Radila je u skromnim uvjetima i s minimalnim priborom, do rodilja stizala pješice, barkom, pa čak i na magarcu, ne pitajući koji je dan i ne gledajući na sat. Za svoj predani rad na svečanoj sjednici Grada Cresa 2005. godine dobila je nagradu "Pro Insulae", no i tada je ostala skromna i samozatajna, rekavši da nikada nije pomislila da je toliki broj ljudi poštuje.
Nedostajat će svima čije je živote dotaknula na ovaj ili onaj način, posebno obitelji, djeci, unucima i praunucima, pamtit ćemo njezine savjete, izrečene blagim glasom, prepričavati neke anegdote... Živjet će teta Ana Babica još dugo u srcima mnogih.
