Na samom početku programa glazbeni ravnatelj Branko Mihanović pozdravio je publiku i u par riječi sumirao ovogodišnji festival – petnaest koncerata, stotinjak izvođača i više od 2000 posjetitelja respektabilne su brojke, a kako smo čuli od upućenih, mogu se mjeriti ili premašuju rezultate najpoznatijih festivala klasične glazbe u Hrvatskoj.
"The Illyria Consort" je zanimljiv internacionalni ansambl okupljen oko violinista Bojana Čičića, a čine ga mladi glazbenici iz Hrvatske i Velike Britanije, gdje Čičić trenutno živi. Ono što ga čini zanimljivim je eksperimentiranje s malo izvođenim djelima poznatih autora ili s djelima manje poznatih autora, što njihovom programu daje svježinu i čini ga intrigantnim.
Za završnu večer ovoljetnog osorskog festivala pripremili su program renesansne glazbe pod nazivom "Concerto Adriatico" – sastavljen od rijetko izvođenih gudačkih koncerata hrvatskih i talijanskih skladatelja s obje obale Jadrana. Praizvedba dvaju koncerata talijansko-hrvatskog skladatelja zadarskih korijena, Josipa Mihovila Stratika, te vjerojatna praizvedba Trinaestog koncerta za violinu, gudače i dvije flaute u A-duru Ivana Jarnovića zaokružile su program, a između njih poslušali smo Koncert za violinu i gudače u B-duru Antonija Vivaldija, te Simfoniju za flautu, violinu i basso continuo u G-duru Luke Sorkočevića.
Dupkom puna crkva Uznesenja BDM s puno pažnje i velikim zadovoljstvom poslušala je koncert, te svaku izvedbu nagradila glasnim pljeskom. Očekivano, obzirom na veliki broj Talijana u publici, izvedba Vivaldija, prepoznatljive energičnosti i melodike, zaslužila je najveći aplauz, no publici su se jako svidjeli i Sorkočević i Jarnović. Bojan Čičić iznio je veći dio koncerta na violini, dok su ga mladi glazbenici iz ansambla primjereno pratili.
Činilo se da ansambl nije predvidio bis, međutim osorska je publika zahtjevna i uporna, osobito kad im se nešto sviđa, pa smo mimo programa dobili jednu solo-izvedbu Bacha na violini. Prilika je to bila da Čičić demonstrira svoju vještinu ali i zvuk raritetne violine iz 1701. godine, poznatih talijanskih majstora, koju je nedavno dobio na korištenje.
Prekrasni zvuci talijanske violine i produhovljena glazba Bacha koja odzvanja osorskom ex-katedralom najbolji je glazbeni pečat za kraj festivala i pozivnica za sljedeću sezonu i 45. Osorske glazbene večeri.
