Franz von Suppé (1819.-1895.) austrijski je skladatelj belgijskog podrijetla, rođen u Splitu, a odrastao u Zadru. Studirao pravo u Padovi, no više ga privlači glazba, pa je skladateljsku karijeru ostvario u Beču gdje je postao renomirani skladatelj opereta na bečkom dvoru. U nevelikom opusu sakralnih djela ističu se Rekvijem i Missa Dalmatica, u kojoj odjekuju sjećanja na vokalnu izražajnost klapskih pjesama Dalmacije.
Missa Dalmatica, nastala netom po očevoj smrti, skladana je u šesnaestoj godini života, te praizvedena 1835. u Zadru. Četrdesetjednu godinu kasnije autor revidira partituru i uređuje je zrelom rukom skladatelja koji je u međuvremenu postao majstor melodike i harmonije. Ta nova inačica predstavljena je 1890. u Zadru, u katedrali sv. Stošije. Gotovo stotinu godina kasnije, suvremenu praizvedbu doživljava upravo u Osoru, na desetim Osorskim glazbenim večerima, u izvedbi austrijskog zbora Pro arte.
Ove godine u Osoru je izvode domaće snage - solisti Domagoj Dorotić (tenor), Ljubomir Puškarić i Leon Košavić (baritoni), muški zbor HRT-a uz pratnju orguljaša i čembalista Marija Penzara, a pod ravnanjem talentiranog mladog dirigenta Vetona Marevcija.
OGV su poznate kao festival koji često daje prostor mladim glazbenicima koji zauzvrat briljiraju svojom izvedbom – i upravo to se dogodilo. Veton Marevci (1992.) mladi je dirigent koji je kroz nekoliko mjeseci tako temeljito pripremio zbor i soliste, da smo imali dojam da svaku nedjelju pjevaju upravo Missu Dalmaticu, s obzirom na lakoću i eleganciju s kojom su to izveli.
Među solistima ravnopravno su raspoređene dionice, no uz duboki baršun baritona Leona Košavića doista je teško doći do izražaja. Povezanost između dirigenta i Košavića bila je očita – činilo se da su glasnice baritona nevidljivim nitima povezane s vršcima prstiju dirigenta, kao da svakom gestom izvlači glas iz grla Košavića, podiže ga do fortissima i stišava u trenu, elegantno i besprijekorno, kao čarolijom. Da nije u pitanju čarolija nego dugo poznanstvo i prijateljstvo još iz školskih dana saznajemo tek kasnije, nakon koncerta, kad ih iz publike dolazi pozdraviti i pohvaliti ravnateljica glazbene škole koju su obojica pohađali.
Ljubomir Puškarić izvrsno se nosio sa svojim dionicama i briljirao u Miserere, no tenor Domagoj Dorotić kao da nije bio u najboljoj formi, te smo tek pred kraj uspjeli čuti punu snagu i ljepotu njegovog glasa. Nadamo se da će biti još prilike da briljira pred osorskom publikom.
Leon Košavić istaknuo se dramatičnim glasovnim prikazom razapinjanja i smrti Isusa, te skrušenog čina pokapanja. Emocija je bila toliko jaka i kristalno jasna, da i bez poznavanja mise ili razumijevanja latinskog možete sve osjetiti kroz taj glas.
Muški zbor HRT-a sjajno je otpjevao zborske dionice, harmonično nježni i gorljivo glasni, no nisu izmamili niti jedan uzdah. Ipak, "Oče naš" Vatroslava Lisinskog kojeg su nam izveli na bisu zvučao je moćno i nagradili smo ih velikim pljeskom.
Ipak, najveći aplauz definitivno je zaslužio i dobio ravnatelj, Veton Marevci. Priliku da otvori nacionalni festival klasične glazbe iskoristio je maksimalno i priredio nam divan koncert koji je savršeno pristajao prigodi i ambijentu. Potvrdila je to i ministrica Nina Obuljen Koržinek koja je, unatoč činjenici da je cijeli koncert snimala (i prenosila) Hrvatska televizija, zaključila da ovu izvedbu svakako valja snimiti i sačuvati kao tonski zapis. Velika je to pohvala i preporuka za dirigenta, pa se nadamo da će se i realizirati.
Sljedeći koncert održava se u četvrtak, 18. srpnja u 21 sat, a nastupa gitarist Krešimir Bedek na gitari. Na programu se, uz ostalo, nalaze i jedna praizvedba te skladbe brazilskog skladatelja Heitora Villa-Lobosa, pa ukoliko volite zvuk španjolske gitare, ne propustite ovaj koncert.
