Svi su diplomirali na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji kod profesora Darka Petrinjaka i danas nastupaju u različitim komornim sastavima ili simfonijskim orkestrima, a za ovo ljeto okupili su se u kvartet i pripremili zanimljiv program s kojim nastupaju na festivalima.
Koncert je započeo španjolski obojenom talijanskom glazbom - vedar brzi "Fandango", posljednji stavak "Kvinteta za gitaru i gudački kvartet u D-duru", Luigija Boccherinija visoko je postavio očekivanja publike, a kad je Petrit Çeku izvadio kastanjete, razvukli su se osmjesi u publici. Tako zaigranog i veselog glazbenika dugo nismo vidjeli u osorskoj katedrali.
"Pavana za preminulu infantkinju" vjerojatno je jedno od najljepših i najsanjivijih remek-djela Mauricea Ravela koju je gitarski trio izveo besprijekorno, međutim dječje šaputanje u publici i lavež pasa izvan crkve narušili su koncentraciju publike i zapravo nismo mogli u potpunosti uživati u glazbi. Iznimna šteta, gotovo da smo ih trebali zamoliti da nam ponovo odsviraju "Pavanu" na bisu.
"Uspavanka za San Roa, Pticu Ljubavi" Berislava Šipuša puno je bolje prošla - nježna i emocijama nabijena kompozicija o traganju za ljubavnom srećom i našim unutarnjim previranjima, posvećena je Zoranu Dukiću i Maroju Brčiću koji su sjajno izveli i još nam je dugo odzvanjala u mislima.
Po dobrom običaju osorskog festivala da potiče skladatelje na kreiranje novih djela posebno za OGV, a vodeći se idejom da jednako promoviraju etablirane kao i mlade autore, muškarce kao i žene, sinoć smo imali priliku poslušati praizvedbu kompozicije skladane upravo za Kvartet gitara, mlade skladateljice Viktorije Čop. "Meditacija i Gambolero" u dva stavka predstavlja dva kontrastna ugođaja koji opisuju njen doživljaj gitare kao instrumenta - meditativni, poetični i popularni, plesni karakter.
Ostatkom večeri zavladali su Španjolci i Argentinci - neprikosnoveni glazbeni bogovi gitare. Manuel de Falla, Federico Moreno Torroba, Isaac Albéniz i Astor Piazzola za kraj. Osobito nam se svidjela izvedba Albénizovih skladbi "Mrmor morske uvale" i "Evocación", slikovitih glazbenih razglednica sa španjolske obale, koje su tako prigodne za ljetnu večer, da bi bilo divno moći ih čuti češće na nekom od gradskih trgova.
Zoran Dukić dominira vještinom i precizno vodi kvartet kroz kompleksne kompozicije, no čarolija koja nastaje pod paukolikim prstima zaigranog Petrita Çekua glazbena je magija koja očarava publiku, uz njegov vječno prisutan osmijeh. Nadamo se u budućnosti i njegovom solističkom koncertu na OGV.
