Tijekom svakodnevnih višesatnih proba (prijepodne i poslijepodne) u svježini bivše osorske katedrale, ovi glazbenici uz pripremu poznatog im repertoara za svaki koncert prirede i jedno sasvim novo djelo, pa je svaki koncert obogaćen jednom premijerom.
Drugi koncert Monike Leskovar i prijatelja, održan je u četvrtak u Crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije. Započeo je melankoličnom i sjetnom elizabetinskom pjesmom (ayre) irskog skladatelja i lutnjista Johna Dowlanda, "Come Again, Sweet Love Doth Now Invite", u osuvremenjenom aranžmanu za klavir i violončelo, gdje violončelo preuzima ulogu glasa i "pjeva" o slatkim i bolnim trenucima ljubavi. U ovoj suvremenoj interpretaciji srednjevjekovne kompozicije briljirao je sicilijanski skladatelj i violončelist Giovanni Sollima, dok je na klaviru nastupio Giuseppe Andaloro, novopridošli član "ansambla".
Da Giuseppe Andaloro nije "pridošlica", već uigran član talijanskog trija, uvjerili smo se već u sljedećem nastupu. "Klavirski trio u Es-duru, op. 100, D-929" Franza Schuberta izveli su Giuseppe Andaloro na klaviru, Giovanni Sollima na violončelu i Giovanni Guzzo na violini Antonija Stradivarija iz 1709. godine. Ovaj se Schubertov klavirski trio smatra jednim od najsjajnijih remek-djela za klavirski trio, ali i komorne glazbe uopće, zbog kompleksnosti i bogate teksture, širine glazbene misli i ukupnog opsega djela. Talijanski glazbeni trio ozbiljno se uhvatio u koštac sa Schubertom i oslikao nam pregršt emocija i kontrasta, strastveno i minuciozno gradeći ih iz stavka u stavak, uz besprijekornu i, na trenutke čak duhovitu, mimičku komunikaciju među glazbenicima. U trećem stavku prevarili su nas i publika je zapljeskala nakon drugog dijela Scherza, međutim nismo ih omeli i dovršili su treći i četvrti stavak veličanstvenim rondom. Franz Schubert, genij glazbene romantike, vrlo je popularan zbog svoje dopadljive, melodične i razigrane glazbe, a ovaj se klavirski trio itekako svidio osorskoj publici, te je glazbenike čak tri puta zvala na pozornicu.
Nakon pauze poslušali smo premijeru: "Treći gudački kvartet" Josipa Štolcera Slavenskog, hrvatskog skladatelja kojem su posvećene ovogodišnje Osorske glazbene večeri. Ovaj nedovoljno poznati skladatelj s početka dvadesetog stoljeća skladao je suvremenu autorsku glazbu s primjesama tradicijskih melodija iz bogate međimurske baštine koju je skupljao i bilježio, pa se tako i u ovom gudačkom kvartetu provlače melankolične i tugaljive međimurske harmonije i melodije koje kao da su krišom preslikane s maglovitih zagorskih brežuljaka. Gudački kvartet izveli su Susanna Yoko Henkel na violini, Giovanni Guzzo na violini, Danusha Waskiewitz na violi i Monika Leskovar na violončelu. Zanimljivost je bila vidjeti i da Stradivarijeva violina može poslužiti kao tamburica, iako se činilo kao da svaki put malo jaukne kad joj trznu žice... Tek pod gudalom Stradivari propjeva.
Večer je zatvorio "Klavirski kvintet u A-duru, op. 81" Antonína Dvořáka u izvedbi Giovannija Guzza na violini, Susanne Yoko Henkel na violini, Aleksandra Miloševa na violi, Monike Leskovar na violončelu i Giuseppea Andalora na klaviru. Klavirski kvintet op.5 Dvořák je skladao i nikad njime nije bio zadovoljan, te ga je kanio prepraviti. Međutim, ponekad se stvari ne daju popraviti, već ih je potrebno napraviti ispočetka, pa je tako nastao i ovaj Klavirski kvintet op.81 - i doista je remek-djelo. Romantičarski bogato koloracijama, nježno i melodično da bi u idućem trenutku postalo ekspresivno i strastveno, ovo je djelo koje pršti slavenskim duhom i osobnošću poznatog češkog skladatelja. Ansambl Monike Leskovar i prijatelja uvjerljivo je iznio ovaj kvintet, kao da su ga već zajedno svirali u istom ili sličnom sastavu - bez oklijevanja i nesigurnosti, točno i ležerno, s puno ljubavi i glazbenog umijeća.
Punih dva sata prekrasne glazbe proletjela su u hipu. Monika Leskovar i prijatelji su priredili iznimnu večer za ljubitelje klasične glazbe, a ako ste propustili prva dva koncerta, imate priliku poslušati ih još i u subotu, 30. srpnja u 21 sat, s novim repertoarom.
