Tako je i ovog četvrtka, Crkvu Uznesenja Blažene Djevice Marije napučilo gotovo dvjesto posjetitelja, znatiželjnih čuti što je ovaj virtuoz gitare i lutnje pripremio za nastup na Osorskim glazbenim večerima.
Kao da smo se ukrcali u glazbeni vremeplov, program nas je poveo na svojevrsno krstarenje Mediteranom i Južnom Amerikom kroz tri stoljeća. Koncert je započeo varijacijama i improvizacijama na srednji stavak "Sinfonije" dubrovačkog skladatelja s kraja XVIII. stoljeća, Luke Sorkočevića. Nastavilo se glazbom XIX. stoljeća, "Introdukcijom i varijacijama na Mozartovu temu", španjolskog gitarista i skladatelja Fernanda Sora, a prvi dio koncerta završio je s tri "Valcera za gitaru, op.8", koje je skladao paragvajski gitaristički virtuoz, Agustín Barrios Mangore. Romantični, lepršavi i razigrani valceri razvukli su smiješak na usnama publike, na momente neodoljivo podsjećajući na Chopina, a potvrdu svojih asocijacija pronašli smo i u programskoj knjižici.
Nakon kratke stanke, u drugom dijelu programa, poslušali smo dvije narativne točke. "El Decameron Negro", kubanskog skladatelja Lea Brouwera, nastao je na temelju istoimene zbirke ljubavnih priča iz Afrike, koje je prikupio i zapisao njemački etnolog i arheolog Leo Frobenius u XIX. stoljeću. U najavi, Edin Karamazov ispričao nam je jednu od tri priče, priču o najboljem ratniku, onome koji pobjeđuje u svakoj bitci i bez kojega selo ne može opstati, pa ipak ga otjeraju zato što je drugačiji i poseban, uskrate mu ljubav i podršku, da bi ga ipak pozvali natrag i sve mu vratili, samo da opet dobiju bitke. Tužna priča o onima koji su drugačiji i posebni, o svima koje društvo stigmatizira i odbacuje, a istovremeno su esencijalni za njegovu egzistenciju. Kompozicija je iznimno teška i kontemplativna, puna samoće i previranja, a priča koju smo čuli iz usta glazbenika samo je pojačala ukupni doživljaj.
Sljedeće dvije priče, "Dvije ljubavi" i "Balada zaljubljene djevojke", bitno su nježnije i toplije obojene, te ih nije bilo potrebno posebno objašnjavati publici.
Posljednja točka programa suvremeno je djelo s kraja XX. stoljeća, "Tango anđela" argentinskog skladatelja Astora Piazzolle. Svi koji su očekivali vatreni argentinski tango, ostali su iznenađeni. Naime, "Tango anđela" neobično je djelo koje strast i tjelesnost tanga spaja s anđeoskim, pa taj tango postaje puno mekši i eteričniji, poprimajući neočekivani lirski ton.
Općenito je odabrani program večeras bio vrlo romantičan i lirski nježan, s puno tišina i šaputanja žica, sugestivan do te mjere da su nam misli svaki čas slobodno odlutale, a i glazbenik je bio vidno zanesen. Čini se da je Edin Karamazov ispunio očekivanja publike, jer ga je ista pozvala na bis, pa smo za kraj čuli i "Slavjansku himnu". Iako je glazbenik poželio da se rastanemo u tišini, publika ga je ipak nagradila još jednim pljeskom, do nekog sljedećeg susreta u Osoru.
