Nastajanje te druge knjige Ivančić je opisao u približno sat vremena, uz izbor fotografija navodeći vlastita promišljanja i dogodovštine iz Indije, Pakistana, Irana i drugih zemalja, ističući ovakva putovanja kao odmak od svakodnevice, pa i vlastite kulture.
"Put na Istok oduvijek je predstavljao ultimativno putovanje, bilo u pustolovnom smislu kao istinska avantura i istraživanje drukčijih mjesta i kultura, bilo u duhovnom, kao traženje odgovora na krajnja pitanja. U europskoj se literaturi, ne bez razloga, opisivalo upravo kao put (samo)spoznaje. Ovu ideju, u pozadini koje je stajala želja za vlastitom slobodom i pomicanjem granica, u raznim su razdobljima utjelovljivali različiti tipovi putnika. Od polovice prošloga stoljeća jedni za drugima na Istok su dolazili (odnosno odlazili) beatnici i hipiji, freakovi i overlanderi te naposljetku backpackeri i takozvani 'independent traveleri'. O tome postoji trag u suvremenoj svjetskoj putopisnoj literaturi, pa i u domaćoj; ali naslove koji su preživjeli svoje vrijeme u pravilu su napisali autori snažne putničke osobnosti, čiji je doživljaj putovanja i Istoka nadilazio generacijsku fascinaciju, ne iscrpljujući se tek u oblaku marihuane u Katmanduu ili u kakvom indijskom ašramu", o knjizi je u recenziji naveo Juraj Bubalo.
Nakon Malog Lošinja, Ivančić će se predstaviti i publici u Cresu, u utorak u 19 sati.
