Osnova programa održanog u kinodvorani Vladimira Nazora bio je koncert Puhačkog orkestra "Josip Kašman" na čelu s maestrom Davorom Mužićem, koji je izveo svojevrsni "vremeplov" skladbi koje su oni i njihovi prethodnici izvodili kroz povijest, a između glazbenih brojeva, pod voditeljskom palicom Damjana Stanića, okupljene su pozdravili Boris Franki Pahljina Hernandez, predsjednik udruge PO "Josip Kašman", te veterani orkestra Fiore Saganić, Franko Vodanović i Steno Vidulić, prisjetivši se ljudi, događaja i anegdota iz povijesti ovog ansambla. Kao dva kontrapunkta, nametnulo se Saganićevo prisjećanje na malobrojnu skupinu predvođenu Josipom Smojverom, koja je s tavana općinske zgrade uzela i osposobila stare instrumente i praznične nastupe oskudnog repertoara, te Vidulićevo brojevima bogato izlaganje, prema kojem je od 1994. do 2024., otkad Darko Lufčić biježi te podatke, bilo 1406 nastupa s ukupno 340 različite skladbe, s ukupno 191 osobom u sastavu orkestra (pobrojeno je 352 članova od obnove orkestra poslije II. svjetskog rata do danas). Na kraju dvosatnog programa, okupljene su pozdravile gradonačelnica Ana Kučić te Ivana Pušonjić, uime ureda predsjednika RH Zorana Milanovića, pokrovitelja proslave.
Zapisano je da je pri dolasku austro-ugarskog cara i kralja Franza Josepha (Franje Josipa) 13. svibnja 1875. godine u Mali Lošinj, na porinuće broda "Imperatrice Elisabetta", krunjenoj glavi i građanima svirao ovdašnji orkestar, što podrazumijeva i određeno vrijeme proteklo na pripreme i uvježbavanje, no o tome, kao ni o eventualnim ranijim postojanjima limene glazbe na Lošinju ne postoje zapisi, pa je ova prigoda odabrana kao "rođendan" današnjeg Puhačkog orkestra "Josip Kašman". Osim i danas vrlo aktivnog orkestra, u prošlosti su orkestri postojali i u Velom Lošinju te u Nerezinama, pa su i oni dobili svoje mjesto u knjizi.
Ideju za objavom knjige razvio je, a realizaciju ustrajno poticao, dugogodišnji član orkestra i istraživač lošinjske povijesti Adrijano Nikolić, a monografiju, otisnutu u petsto primjeraka, uredio je Damjan Stanić, s nizom suradnika. Uz "Uvertiru" i "Preludij", kako su naslovljeni prvi tekstovi u knjizi, knjiga sadrži uvodni dio o povijesti puhačkih instrumenata i orkestara, amaterskim puhačkim orkestrima i suvremenoj hrvatskoj puhačkoj sceni, zatim prvo razdoblje lošinjskih orkestara - od 1875. godine I. svjetskog rata, potom djelovanje orkestara u vrijeme talijanske vladavine na otocima, obnavljanje orkest(a)ra nakon II. svjetskog rata te organizacijske transformacije "Glazbe", kako je često kolokvijalno zvana, kroz glazbena te kulturno-umjetnička društva, dobivanje imena prema lošinjskom "kralju baritona" Kašmanu, prekide u radu pa sve do današnjice, u kojoj orkestar godišnje priređuje četiri velika koncertna događaja (Uskrsni koncert, Međunarodni festival orkestara, Nautički koncert, Božićno-novogodišnji koncert), nastupa na još nekoliko desetaka drugih priredbi te povremeno gostuje izvan otoka, pa i izvan Hrvatske. Nakon kronologije slijede portret Josipa Kašmana, zapisi o uniformama orkestra, ekološkim akcijama članova, druženjima, vezama glazbene škole i orkestra, pa i nekoliko osobnih sjećanja starijih članova na život "Glazbe". Dokumentarnu važnost imaju popis članova i male biografije kapelnika/dirigenata orkestara, a nakon zaključne "Kadence" slijedi i kazalo imena u knjizi.
