Iako su i ranije skupno navođeni Slavenima nastanjeni gradovi (kašteli), venecijanski kroničar Dandolo je u kolovozu 1018. godine izričito zabilježio posjet delegacije Belog (Chafisole) koja je u Krku potpisala vjernost i pokornost mletačkom duždu Orseolu, koja je uključivala i godišnji danak od petnaest kuninih kožica. Dogodilo se to uslijed napada vojske hrvatskoga kralja Krešimira III. na primorske gradove Dalmacije, a dužd se istom prigodom sastao s predstavnicima crkvenih vlasti i naroda drugih gradova (kaštela) kvarnerskih otoka. Porijeklo današnjeg naziva Beli nije utvrđeno; postoji tek narodna priča, prema kojoj se ugarsko-hrvatski kralj Bela IV. pred napadom Tatara ovdje sklonio 1241. godine, pa je grad nazvan u spomen na taj događaj.
Osim dr. Velčića, okupljene Bejane i goste pozdravili su i župnik Anton Depikolozvane i krčki biskup Ivica Petanjak, a u glazbenom dijelu nastupio je bejski župni zbor pod vodstvom Ivana Nina Načinovića i s orguljašicom Rozi Mohović. Za nedjelju u 11 sati najavljeno je euharistijsko slavlje pod vodstvom biskupa Petanjka.
