Uz rivu je poredano šest barki, ono što je ostalo od nekada osjetno veće martišnjanske flote. Najveću je pozornost plijenila ona koju je privezao Vitorio Kučić. Njemu su 72 godine, a barka je puno starija - izgrađena je daleke 1927. godine u Medulinu, da bi već tri godine kasnije postala vlasništvom obitelji Kučić - braće Josipa, Gaudenta i Kuzme. Braća su barku koristila prvenstveno za ribolov, a 1956. godine barka je odigrala neobičnu ulogu - njome su trojica mladića veslajući i jedreći pobjegla u Italiju, u potrazi za boljim životom. Mladići su otišli, a barka je vraćena u Martinšćicu i godinama je koristi barba Vitorio, sin Gaudenta, jednog od trojice ribara. Drvo u trupu barke još je izvorno, jedino je prije četiri godine izvana ojačana plastificiranjem. Na jedru se ističe grb s mjesnog kaštela obitelji Sforza.
Jedna od barki u vlasništvu je martišnjanskog Sportsko-ribolovnog kluba "Rak"; njome su, za probu, uvalom zajedrili Ljubomir Kučić i Đanino Saganić. Veći izazovi uslijedit će 30. kolovoza, kada će se u Martinšćici održati regata revijalnog karaktera, a Martišnjani će u rujnu krenuti i na tradicionalnu regatu u Nerezine.
Smotru tradicijskih barki organizirao je Nikica Kučić preko novoutemeljene Zavičajne udruge "Rožec", a uključili su se mnogi mještani - doplovivši svojim barkama, posudivši fotografije iz obiteljskih arhiva, pripremivši kolače za posjetitelje. Stare fotografije razgledali su mještani i gosti, a oko njihova sadržaja - bile to barke, zgrade, ljudi, pejzaži - razvijale su se rasprave.
Popratni sadržaj manifestaciji bio je nastup creske klape "Burin", koja je svoj repertoar, dio po dio, pjevala na nekoliko lokacija duž martišnjanske obale, a na prodaju su bili otočni suveniri.
