
Dr. Sepčić, koji se u mirovini posvetio istraživanju creske povijesti, govorit će o organizaciji zdravstvene skrbi u XVI. stoljeću, kada je otok bio pod mletačkom upravom, a s nama je predavač podijelio nekoliko natuknica o kojima će večeras govoriti.
"...Prisutnost liječnika u Cresu dokumentirana je već na kraju XIII. st. Liječnik mora obavezno imati sveučilišni doktorat. Od Općine dobije oko 100 dukata plaće i najamninu za kuću. Suci predlažu dodatno plaćanje za liječnika koji mora obaviti operativni zahvat. Bolesnici mogu nagrađivati liječnika jednom godišnje. Općinska vlast mora biti 'aktivna' s vladom u Veneciji kako bi zajednica dobila 'odlične' liječnike.
Kirurško umijeće ovisi o liječniku koji riječima vodi kirurga tijekom operacije. Kirurga, u malim zahvatima, ponekad zamjenjuje brijač (barbiere, barbitensore). Djeluju i lažni liječnici, prizivači duhova i kurvari.
Ljekarnici imaju svoj autonomni Zbor. Obaveza je liječnika, ali i grofa-kapetana i suca, pratiti njihovu djelatnost. Sastav recepata mora biti izrađen prema knjizi recepata odobrenoj od strane Zbora liječnika. God 1518. u Cresu postoje dvije ljekarne. Lokalni općinski 'specijer' ima prednost nad strancem. U to se vrijeme posebno ističe 'specijer' Groppo, poznat po nagomilanom novčanom bogatstvu, ali i dobročiniteljstvu u korist siromašnih i samohranih majki. Privatne dobrotvorne organizacije (bratstva, fraterne), pod kontrolom Magistrata za zdravlje pomažu siromašnim bolesnicima 'poštenog i kršćanskog morala', osiguravajući im zdravstvenu skrb, novčane subvencije i dijeleći im hranu. Čistoća grada, čista voda i odvod 'prljave' vode je stalna briga Vijeća. Gradsko redarstvo mora svake subote čistiti trg, a građani koji čiste ulice nagrađeni su s 15 lira. Gradi se sustav kanala za regulaciju odvodnih voda usmjeravajući ih prema Mandraću, koji se sanira odstranjenjem mulja i otpadaka; od 1535. godine kažnjavaju se građani koji zaprljaju (smerdano) lođu i zidove grofovske palače. U franjevačkom samostanu izgrađuju se mala i velika cisterna 'za dobrobit creskog puka', a privatnicima se dozvoljava gradnja dvaju mlinova u Pisklu. Epidemije su u Cresu u XVI. stoljeću rijetke u odnosu na kontinent. Jasni i strogi zakoni, zidine, lazaret i garnizoni duž granica otoka i njegovih naselja pridonose spašavanju stanovništva od zaraze. Kuga je otokom harala 1506. i 1513. godine, a 1554. godine surovo je pogodila Martinšćicu. U epidemijama Vijeće imenuje trojicu svojih članova da paze na strogo izoliranje bolesnika, ali i 'da ih obilaze radi opskrbe hranom i lijekovima'; spaljuju se kuće mrtvih i dodjeljuje obiteljima naknada za obnovu..."
