Veliku ulogu dotad su igrale cisterne, spremišta za vodu u kojima se akumulirala kišnica, a korišteni su i izvori vode u prirodi te lokve, a prijenos vode do domaćinstava i poljoprivrednih površina iziskivao je mnogo fizičkog rada i sve je to sputavalo razvoj grada.
Iako se još u XIX. stoljeću, kada je cresko-lošinjsko otočje bilo pod austrijskom upravom, pojavila ideja o opskrbi naselja na otocima vodom iz Vranskog jezera, nikakav konkretni pomak nije učinjen, kao ni za vrijeme talijanske okupacije otoka između dva svjetska rata. Kao infrastrukturni prioritet, gradnju otočnog vodovoda postavila je nova vlast, nakon ulaska otoka u sastav Hrvatske i preko nje Jugoslavije. Iako mala mjesta, zbog blizine jezeru vodovod su najprije dobili Orlec i Krčina 1952. godine, a od 1953. je na vodovod spojen i Cres. Na južnom kraku, 1955. godine je vodovod stigao do Beleja, a do Osora, Nerezina i Svetog Jakova 1959. godine, potom i Ćunskog. Mali Lošinj je dolazak vodovoda proslavio na današnji dan prije 65 godina, 24. travnja 1960. godine. Tom je prigodom svečano predstavljena fontana sušačkog kipara Vinka Matkovića, sa skulpturama dva dupina u igri, iz čijih usta cure tanki mlazovi vode i time pune okrugli kameni bazen. U produžetku kamenog bazena bio je luk od kamenih blokova. U prvim godinama postojanja ove fontane nastala je i fotografija koju nam je ustupio kolekcionar Franko Neretich.
Kada je početkom devedesetih godina prošlog stoljeća napravljena rekonstrukcija glavnog gradskog trga, fontana je sa sredine trga pomaknuta nešto bliže luci, s tim da su uklonjeni kameni blokovi koji su tvorili luk. Središnje mjesto na trgu dobila je nova, pomalo "konfekcijska" fontana.
