Kao idejno rješenje ovdašnjeg akademskog slikara Mate Solisa, spomenik je visok četiri metra, a u kamenu su uklesana imena i prezimena poginulih boraca s područja Cresa - Albert Anelić, Pasquale Arseni, Anton Bajčić, Anton Bajčić, Ivan Bajčić, Anton Bakija, Anton Brnić, Ivan Bucul, Giuseppe Del Gos (naknadno je utvrđeno da je preživio rat i otišao u Australiju), Alceo De Manzolini, Alberto Donaggio, Ivan Dujmović, Josip Filipas, Vjeroslav Fučić (pogrešno naveden kao "Jeroslav"), Romolo Gabbi, Josip Ivanošić, Josip Kaštelan, Marko Koljevina, Ivan Kosić, Anton Kremenić, Stjepan Kremenić, Josip Linardić, Berto Livelić, Petar Martinčić, Stjepan Medarić, Valerio Mikičić, Jure Misinić, Francesco Mocolo, Mario Mocolo, Dinko Murljačić, Franjo Mužić, Josip Mužić, Mario Mužić, Vinčenco Mužić, Josip Negovetić, Vincenzo Penna, Ivan Perivančić, Guido Petazzoni, Grga Petranić, Josip Petranić, Anton Petrinić, Franjo Petrinić, Gašpar Purić, Josip Rodinis, Petar Rodinis, Frane Rubinić, Ivan Rukonić, Anton Saganić, Gino Selva, Anton Sintić, Josip Soldatić, Giovanni Spadoni, Ivan Sušić, Feruccio Sutil, Dino Tonetti, Josip Tuftan, Jure Velčić i Nikola Vitković.
Na svečanosti, pred nekoliko tisuća okupljenih otočana i gostiju, spomenik je otkrio Josip Rodinis (1894.-1982.), jedan od pokretača otpora fašizma na otoku, otac dvojice poginulih boraca. Od postavljanja spomenika, to je glavno mjesto odavanja počasti poginulim otočanima u II. svjetskom ratu - postoji i starija spomen-ploča na zgradi gradske uprave, postavljena u proljeće 1947. godine.
Posljednjih se godina detaljnom istraživanju sudbina Cresana u II. svjetskom ratu posvetio umirovljeni sveučilišni profesor Juraj Sepčić, između ostalog otkrivši još nekoliko imena koja su trebala biti navedena na spomeniku. Uslijed dotrajalosti materijala, tijekom protekle zime Grad Cres dao je popraviti oštećenja na spomeniku, uoči današnje tridesete godišnjice spomenika i osamdesete godišnjice oslobođenja otoka.
