Upravo u zgradi sjedišta muzejske ustanove, palači Arsan, Sepčić je pred sedamdesetak sugrađana predstavio plod dugogodišnjeg istraživanja ovog dijela creske povijesti, što je navijestio ranije održanim predavanjima o Cresu u ratu te naročito knjižicom "Stradanja tijekom Drugog svjetskog rata na otoku Cresu", objavljenom prije tri godine. Nova knjiga, na 160 stranica, koncipirana je kao kronologija događaja od 1. rujna 1939. godine, kada je Njemačka napala Poljsku, do 2. rujna 1945. godine, kada je kapitulirao Japan, što su uobičajeno prihvaćeni krajnji datumi najvećeg svjetskog sukoba. Ti, globalni važni događaji, u slučaju ove knjige okvir su za ono što se događalo u maloj creskoj sredini, koja je u to razdoblje ušla kao dio Kraljevine Italije, a iz njega izašla kao dio Hrvatske u sastavu Demokratske Federativne Jugoslavije. Koristeći se izvorima iz službenih arhiva, knjiga, novinskih članaka, razgovorima s akterima i svjedocima događaja i njihovim potomcima, autor je nastojao dati što objektivniji pregled događaja, izbjegavajući pristrane, jednostrane poglede na stvari, prisutne u literaturi, ovisno o mjestu njena izdavanja.
Predstavljanje knjige otvorila je urednica knjige, ravnateljica Creskog muzeja Jelena Dunato, koja je istaknula da Sepčić nije povjesničar (po struci je neurolog i psihijatar, umirovljeni profesor Medicinskog fakulteta u Rijeci), ali da istraživanju povijesti pristupa znanstvenički. "O fašizmu možemo pričati kao o stvari prošlosti, ali i sadašnjosti, jer je otporna biljka koja niče u neobrazovanim glavama", rekla je Dunato. Recenzent Ivo Mileusnić istaknuo je da se ratna događanja rijetko kada prikazuju neutralno, a da ova knjiga opisuje i zbivanja uoči II. svjetskog rata, kada su otočani stradavali u talijanskim kolonijalnim ratovima. "Iako fragmentarna kronologija, daje pregled zbivanja važnih za život na otoku. Primjerice, tu su razni proglasi, cijena kave, dostupnost životnih potrepština, loša kvaliteta života u ratno doba", istaknuo je Mileusnić. Istraživač otočne povijesti dr. Franjo Velčić rekao je da su Rapalskim ugovorom 1920. godine ovdašnji Talijani bili oduševljeni, a Hrvati razočarani, smatrajući da je beogradska vlada prodala hrvatski teritorij Italiji. Opisao je okolnosti progona hrvatske intelektualne scene s otoka, nakon čega je stasala generacija Cresana odgajana u talijanskim školama, a opisujući preokret tijekom II. svjetskog rata, rekao je da "lokalno stanovništvo nije bilo spremno za revoluciju, ali je bilo spremno za pravdu", a razdoblje neposredno nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943. opisao je kao "vakuum u kojemu su ovdašnji Hrvati osnovali lokalnu vlast, nakon čega su došli partizani, radili na tome da Partija preuzme kontrolu i mobilizirali mladiće, koji su se željeli boriti protiv Nijemaca, ali samo u obrani otoka", a da su čak i brojni partizani nakon rata otišli u Italiju.
Opisujući rad na knjizi, dr. Sepčić prisjetio se slika iz vlastitoga djetinjstva, susjeda Giusta Kaštelana koji ga je na dan izbijanja rata upozorio da se makne s ulice, do susreta s istim čovjekom pet godina kasnije, dan nakon posljednjih borbi u gradu, za kojih se dječak Sepčić s majkom skrivao među vrećama buhača i bačvama vina u konobi u Kuntradi creskih kopača. Ukratko se okupljenima obratio i creski gradonačelnik Marin Gregorović.
